Da je od početka godine Anton Srša-Boys postao trener međimurskog prvoligaša NK Venere iz Svetog Jurja na Bregu nije nova vijest, no kao svaka vijest ona ima pozadinu koja je uvijek zanimljivija od same vijesti.
Srša, danas vitalni i energični 66-godišnjak, poznato je nogometno ime. Ovaj je Središćanac karijeru započeo u matičnom NK Rudaru, a ona ga je odvela sve do profesionalnih voda. Kao 17-godišnjak prelazi u čakovečki MTČ, klub koji je tada bio jak i u hrvatskim razmjerima, tu provodi svoje najljepše nogometne dane, a kada se trofejna ekipa počela rasipati odlazi u profesinalce i nekoliko sezona nastupa za slovenski NK Maribor koji je tada bio visoko plasiran u vrlo jakoj jugoslavenskoj 2. ligi.
NK “MTČ” – Sezona 1979. god. – proljeće, HRVATSKA NOGOMETNALIGA – Sjever
Nakon uspješne nogometne karijere koja je zasluživala i neki prvoligaški klub, Srša se posvetio trenerskoj. Tako je trenirao veliki broj klubova, a najdraži uspjeh mu je onaj kada je NK Rudar uveo u 3. HNL.
Sa 65 godina odlučio se i sportski umiroviti, posvetiti obitelji i uživati s unucima. No ovoj njegovoj odluci presudio je baš unuk. Naime, krajem prošle godine počeli su ga kontaktirati predstavnici Venere i u svojoj namjeri da ga angažiraju kao trenera nisu odustajali.
„Rekao sam im da u ovim godinama ne želim više nikog trenirati, da samo u Murskom središću imaju više kvalitetnih trenera, pa neka pokušaju razgovarati s njima, no njihovoj upornosti nije bilo kraja.“ počeo je Srša pa nastavio. „Odgovorili su mi da žele samo mene i nastavili s kontaktima u nadi da ću promijeniti mišljenje. To se nikad ne bi dogodilo da se u to sve nije umiješao moj mali unuk koji je stvar uzeo u svoje ruke i poručio mi da prestanem biti tvrdoglav, da više ne odbijam te stričeke, a on će na treninge odlaziti sa mnom. Pošto djed uvijek mora slušati unuka, pristao sam na ponudu Venere i uz punu podršku „nasljednika“ opet sam se sportski aktivirao. Moram reći da zbog toga nisam požalio jer nikad mi nije bilo ljepše i nikad se bolje nisam osjećao nego sada.“ završio je Anton Srša-Boys.
Evo, ovo je bila ta pozadinska priča, za koju moramo priznati, da je i više nego zanimljiva te da bi našu djecu, a pogotovo unuke više puta morali poslušati.
(R. Tomanić, foto: Tin Tomanić, arhiva ASB)