Danas, 22. svibnja obilježava se Dan zaštite prirode u Republici Hrvatskoj, ujedno je i Međunarodni dan biološke raznolikosti.
Tim povodom već nekoliko godina za redom na taj datum, međimursku javnost informiram o svojim otkričima novih staništa faune i flore sa područja Međimurske županije https://emedjimurje.net.hr/vijesti/drustvo/4038426/na-podrucju-medjimurja-majzek-otkrio-stanista-nove-vrste-divlje-orhideje-i-vrlo-rijetke-ptice-gnjezdarice/,
Nažalost, do danas iz Javne ustanove za zaštitu prirode-Međimurska priroda te od svih tih stručnih službi te brojnih “stručnjaka“, nitko od njih ne usuđuje se prepoznati a kamo li iskazati bilo kakav interes za sva ta moja nova otkriča rijetkih ili vrlo rijetkih vrsta faune i flore sa područja Međimurske županije!
Predpostavljam da je i dalje njihov primarni “biznis“ da nam isključivo po nečijoj direktivi po tko zna koji put u zamotanom celofanu predstavljaju da je trava zelena, voda mokra te cijev šuplja.
Već duže vrijeme primječujem da ti isti stručnjaci sa određenim odmakom vremena besramno koriste i obrađuju neke moje objavljene radove, a bez da objave izvor te informacije!
U ovoj sezoni otkrio sam četiri nova staništa faune i flore. Jednu vrstu raka, jednu vrstu ljekovite biljke, jednu vrstu vrlo rijetkog kukca kornjaša te jednu vrlo rijetku proljetnicu.
Uskoškari rak (Astacus leptodactylus), treća je vrsta slatkovodnog autohtonog raka koji obitava u vodama Međimurske županije. Nama je najpoznatiji onaj signalni rak (Pacifastacus leniusculus), puna ga je rijeka Mura. To je invazivna vrsta, a pored njega na izoliranim lokacijama kod nas obitava i riječni rak (Astacus astacus), također naša autohtona vrsta.
Milogled (Sanicula europaea) to je vrlo ljekovita i medonosna zeljasta trajnica iz porodice štitarki. Dugo je prisutna i u narodnoj medicini. Ljekoviti su svi djelovi biljke. Na području cijele Europe nalazimo 40 rodova te biljke, dok je na području Republike Hrvatske, odnosno i na tom jednom lokalitetu u Gornjem Međimurju, prisutna samo jedna vrsta, milogled, zdravičica ili europska zdravičica.
Interesantno je i to na koji se način milogled širi po staništu. Nakon cvatnje njegovi plodovi najsličniji su divljoj kupini, ali oni na sebi imaju kukice. Te kukice služe im kao i kod ploda čička. Jednostavno se zakače za krzno slučajnih prolaznika, kao što su srne, lisice, europski zečevi. Sva ta dlakava divljač na taj način nesvjesno pomaže na širenju sjemenki milogleda po stanišu. Neka vrsta simbioze između te biljke i raznih životinja!
Nešto bi tu pridodao vezano uz naše divlje orhideje. Do danas sam otkrio staništa jedanaest vrsta orhideja. Ima jedna loša vijest? A ta je da je u jednoj šumi ove godine ostala samo jedna jedina biljka orhideje zelenkastog vimenjaka (Platanthera chlorantha).
Prije desetak godina na tome području nailazio sam na desetak takvih orhideja. Međutim, jedne godine praktično su sve nestale (najvjerovatnije iskopane), osim te jedne, koja je bila poprilično dislocirana od ostalih orhideja. Tu jednu orhideju pratim svake godine, a prošle godine sredinom svibnja u fazi nicanja pupoljka, nestao je samo pupoljak, najvjerovatnije ga je pojela srna.
Stoga sam tada tu orhideju ogradio sa granjem, da je zaštitim od srna.
U prošlotjednom obilasku tog lokaliteta, pupoljak za sada napreduje ka cvatnji.
Išarani drvar (Polyphylla fullo) Ovdje se radi o kukcu truležaru iz porodice kornjaša. Kada ga usporedite sa običnim hruštom, išarani drvar puno je veći od hrušta, a same ženke išaranog drvara veće su od mužjaka. Veličine je približno prosječnog ljudskog palca. Jedan je od največih kornjaša kod nas. Inače hrane se borovim iglicama te korijenom trave. Ženke polažu jaja u zemlju. Ličinke žive ispod zemlje tri do četiri godine i hrane se raznim korijenjem biljaka. Sama ličinka može narasti do osam centimetara. Prvog takvog kornjaša pronašao sam u Gradu Čakovcu, nažalost pregazio ga je auto. Prošlog ljeta na jednom lokalitetu gdje osim bjelogorice raste i crnogorica, pronašao sam stanište išaranog drvara. Tamo sam fotografirao mužjaka.
Deveterolisna režuha (Cardamine enneaphyllos), moja je nova vrsta vrlo rijetke proljetnice iz porodice kupusnjača. Stanište sam otkrio na jednoj mikro lokaciji na području Gornjeg Međimurja. Prepoznatljiva je po tome, što svaka biljka ima točno devet listova, unutar kojih se javljaju žučkasti cvijetovi. Prve deveterolisne režuhe pojavljuju se krajem mjeseca veljače.
Mala napomena: Na terenu se često susrečem sa brojnim ljubiteljima prirode na ovaj ili onaj način. Mnogi me pitaju tko me financira te da li sam ja iz neke državne institucije, Javne ustanove za zaštitu prirode-Međimurska priroda, Međimurske županije, ili neke ekološke udruge. Poštovani čitatelji, sva ta moja dosadašnja istraživanja te javne objave faune i flore na području Međimurske županije, provodim kao fizička osoba, naravno uz valjane mjerodavne dozvole. Financiram se isključivo svojim sredstvima te uz pripomoć supruge Ružice. Osim moje dobre volje, tu se iziskuju i velika financijska sredstva za opremu, rad na terenu te troškova održavanja vozila.
Ovim putem zahvaljujem se svim tiskanim i elektronskim medijima koji su do sada pratili te objavljivali moje uradke!
Tekst, foto: Josip Horvat Majzek Čakovec, 22.05.2023.