Svaka povijest Međimurja u srednjem se vijeku redovito vrti oko Čakovca, središnje utvrde i doma feudalnih gospodara, svakako od 14. stoljeća na dalje. Međutim, povijest ranijih razdoblja, primjerice 13. stoljeća, dosta je mutna i gotovo pa i nema poznatih izvora u kojima se Čakovec spominje. Ostaju nam tek narativni izvori, točnije povjesnice pisane stoljećima kasnije. U njima se nalazi podatak da je 1266. grad podigao Dmitar Čak. Kako sustavnih istraživanja povijesti Međimurja nikad nije ni bilo, brojni su povjesničari taj podatak jednostavno prepisivali i on je s vremenom postao službena istina, koju možemo naći na službenim stranicama gotovo svih važnih institucija u Međimurju. Ipak, zahvaljujući suvremenim istraživanjima (uglavnom mađarske historiografije) koja analiziraju diplomatičke isprave i genealogije ugarskih rodova, mi možemo prilično dobro rekonstruirati i razdoblje 13. stoljeća.
Slika – veduta utvrde iz 17. stoljeća
Kao što smo već prošli put naglaslil, ako popratimo isprave vezane za Međimurje, vidimo da tu u posjed godine 1215. ulazi Buzad od roda Haholda, koji vjerojatno i ostavlja toponim Buzovec. Prateći njegovu obiteljsko stalno, uvidjet ćemo vrlo brzo da su mu i unuk i praunuk nosili ime Csák! Kako se taj rod širi čitavim Međimurjem i Zalskom županijom koje je Međimurje dio (o svjetovnoj i crkvenoj jurisdikciji pišemo uskoro), imaju svoja sjedišta i utvrde u brojnim mjestima. Jasno je da među njima, odnosno u jednoj od dvojice Csáka treba pronaći i osnivača Čakovca. Možemo ići i toliko daleko da zaključimo da plemena Csák zapravo nikad u Međinurju nije ni bilo, a samim time nije u Međimurju bilo ni Dmitra Csáka, ukoliko je ikad i postojao.
Kad je Sigismund Ferrara u 16. stoljeću prvi napisao ime Dmitra Csáka u svoju kroniku, povijest se promijenila i gotovo su svi povjesničari pobožno ponavljali tu informaciju. Posebno je za nas od značaja kad je to napravio Bedeković, koji je dostupan i međimurskoj historiografiji 20. stoljeća. Rudolf Horvat je dao ogroman doprinos istraživanju naše povijesti, međutim, i sam je nasjeo na tu informaciju. Nakon njega, povjesničari su se uglavnom bavili prepisivanjem, pa je eto greška o nekom Dmitru Čaku ostala aktualna sve do danas.
Slika – prikaz Čakovca iz 19. stoljeća
Dakle, nema sumnje da je osnivač Čakovca Csák od roda Haholda, koji vjerojatno krajem pedesetih godina 13. stoljeća podiže svoj toranj, nedaleko od mjesta na kojem se vjerojatno nalazila kurija njegova djeda Buzada. Upravo u njegovo se vrijeme rod grana na više obitelji, i njegova obitelj polako gubi na značaju i kroz sljedeće stoljeće nestaje iz izvora. U građanskom ratu, snažna obitelj Güssing zauzima polako sve važne utvrde roda Haholda, uključujući vjerojatno i sam Čakovec. Obitelj Csáka prisiljena je seliti na sjever i dom pronalazi u današnjem Zalacsányu, između Jegerseka i Kestela. Csány je i ime tog ogranka roda.
Slika – pečat Csáka od roda Haholda (izvor:wiki)
Csák je inače bio vrlo važna osoba svojeg vremena. Od glavnog dvorskog konjušara (iako danas ne zvuči tako, biti glavni dvorski konjušar bila je stvar velikog prestiža), preko čuvara kraljeve riznice konačno je dogurao i do titule vojvode Transilvanije, što je, smatra se, najuglednija pozicija u Kraljevstvu – odmah iza kralja i hercega. Stoljeće kasnije, kad je Međimurje u vlasništvu tada nasljednih vojvoda Transilvanije Lackovića, upravo je i grana Csány jedna od obitelji koja natrag traži posjede s kojih su davno izgnani. Bilo je ipak prekasno i njihova je uloga u međimurskoj povijesti davno završila.
(Zoran Turk)