Origami je tradicionalna japanska vještina kreiranja modela od papira. Većinom se koristi kvadrat, ali ima dosta modela koji se rade od drugačijih oblika papira kao što su pravokutnik ili trokut. Origami se djeli na tradicionalni i modularni, u kojem se više dijelova povezuje u cjelinu.
Precizni podaci kako je origami nastao ne postoje, no vezuje se uz izum papira u Kini oko 2. stoljeća prije Krista. Iako je tamo najvjerojatnije i nastao, origami je procvat doživio u Japanu gdje se tretira kao nacionalna umjetnost. Origami postaje sastavni dio raznih ceremonija u Japanu, a koristili su ga i samuraji kod razmjene darova koji su na sebi imali ukrase “tuti” – savijene trake papira. Također koristio se kod obreda vjenčanja.
Pojavljuje se i u drugim krajevima svijeta, kao na primjer u Španjolskoj gdje je poznat pod imenom “papiroflexia”.
Da ni Međimurje nije izuzetak i da se kod nas netko bavi ovom zahtjevnom, preciznom i nadasve lijepom umjetnošću, zorno dokazuje hlapičinski Janjevac Marijan Čibarić s kojim smo imali čast razgovarati povodom njegove izložbe origamija koja je u tijeku u Društvenom domu Hlapičina.
Janjevac u Hlapičini? Kako je do toga došlo?
Rođen sam 30.06.1948. godine u Uroševcu pokraj Janjeva gdje žive Janjevci, regionalna hrvatska manjina na Kosovu koji su i najstarija hrvatska dijaspora. U Janjevu sam završio osnovnu školu, a zatim odlazimo u Zagreb gdje završavam gimnaziju. Nakon toga, 1969. godine životni put odveo me u Njemačku, točnije u Stuttgart. Radio sam kao auto ličilac, a u slobodno vrijeme bavio sam se glazbom jer sam svirao gitaru, bubanj i klavijature u jednom sastavu. Svirali smo na plesnjacima, a kasnije u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Freudenstadtu.
U Njemačkoj sam upoznao i suprugu koja je iz Hlapičine. Imamo dva sina i kćer, dva unuka i unuku. U Hlapičinu sam prvi put došao 1971. godine i odmah se oduševio ovim malim mjestom te sam sa suprugom ovdje odlučio sagraditi kuću jer na Kosovu nemam više ništa. Roditelji su mi umrli kao i dva brata, a bilo nas je ukupno jedanaest. Ostalih devet braće i sestara živi u Zagrebu.
U mirovini sam od 2011. godine kada se za stalno vraćam u Hlapičinu te sada u kući živim sa suprugom, dva sina i unukom. Kćerka sa svojom obitelji živi u Austriji. Hlapičanci su me izvanredno i srdačno primili, a kako kaže moj prijatelj Milan Novak, odmah sam dobio državljanstvo Hlapičine.
Kada ste se odlučili posvetiti izradi origamija?
Prvo moram reći da sam umirovljeničke dane kratio tako da sam svirao kao kantor (iako nisam profesionalni) u crkvi Sv. Ane, za koju sam za Božić također izrađivao jaslice i to od prirodnih materijala. Jednom sam na internetu (2017.) tražio note za pjevače u crkvenom zboru i naišao na link Labud od papira koji je bio napravljen od papirnatih trokutića. Pomislio sam da bih i ja mogao izrađivati tako nešto jer mi se to odmah dopalo pa sam pokušao.
Na početku je to bila prava muka jer mi prsti na tako nešto nisu bili naučeni, no nisam odustajao jer sam mislio, ako mogu drugi, mogu i ja. Nakon nekog vremena sve je sjelo na svoje i origamiji su postali moj hobi, moja opsesija. Sve što sam izrađivao, poklanjao sam, ni jedan nisam prodao. U dućanu u Hlapičini rade tri prodavačice i svakoj sam poklonio jednu vazicu i ružu od papira. Kada sam im pokazao slike ostalih primjeraka koje sam izradio, jedna od njih rekla mi je da bi bilo dobro da priredim izložbu u Društvenom domu.
Nisam dugo razmišljao i odmah po povratku kući počeo sam s radom koji je trajao tri mjeseca. Za to vrijeme izradio sam sve ove origamije koji su sada na izložbi. Radio sam po cijele dane, nekad do ponoći, uz samo jednu stanku od sat ili dva. Rezultat tog mog mukotrpnog rada vidi se ovdje na izložbi na kojoj je izloženo oko 200 origamija. Točan broj ne znam jer ih nikad nisam prebrojio.
Možete li nam reći kako izrađujete origamije?
Radim s 80-gramskim papirom A4 formata, s papirom u boji i od toga formiram željeni oblik. Papir rastavljam na 16 dijelova te ih spajam u trokutiće. Na primjer za izradu labuda potrebno je točno 258 trokutića. Za najveću skulpturu trebalo mi je čak 1500 njih, dok se vaza sastoji od 850 trokutića. Kad sam izradio prvog labuda bili su veliki problemi koje sam uspio savladati. U početku sam origamije izrađivao prema slikama, no sada koristim isključivo svoje ideje, no ona osnovna baza izrade ne može se izbjeći i ona je jednaka kod velike većine njih.
Najveći origami koji sam izradio bio je visok 25 cm, dok se ostali kreću u rasponu od 10 do 15 cm. Za izradu prosječnog origamija potrebna su mi dva dana, a za labuda tri. Moram napomenuti da mi neki papiri u bojama nisu dostupni u Hrvatskoj pa ih moram naručivati iz inozemstva, a cijena 100 komada je 20 eura.
Nešto o samoj izložbi?
Kada sam konačno dobio termin u Društvenom domu on je bio za 20. i 21. srpanj, no na zahtjev predsjednika Mjesnog odbora Dragutina Stojka izložba će se produžiti još ovaj cijeli tjedan te zaključiti velikim proštenjem Svete Ane. Dakle svi koji je još žele razgledati mogu to učiniti svaki dan od 14 do 18 sati.
U ova dva dana izložbe mnogo ljudi bilo je zainteresirano za kupnju pojedinih origamija, no morao sam ih sve odbiti jer ovi primjerci nisu za prodaju. Želio bih da ih izložim u Sv. Martinu na Muri i u Murskom Središću pa se nadam da će do toga u skoro vrijeme i doći.
Razmišljam da kasnije organiziram i prodajne izložbe, imam već više pojedinačnih narudžbi, a zainteresirani me mogu kontaktirati na broj mobitela 091 592 5814 ili kućni 040 573 028. Cijene se kreću od 50 kn po primjerku pa na više, ovisno o želji samog kupca.
Želite li da netko nastavi s vašim radom, odnosno da nekog podučite ovoj vještini?
Želja mi je da imam radionice na kojima bih prije svega podučavao djecu jer je to dobro za njihovu motoriku i općeniti razvoj pa ako postoji bilo gdje ta mogućnost ja svima stojim na raspolaganju. Možda će netko od njih poći mojim stopama i baviti se time što bi me neizmjerno veselilo.
(R. Tomanić, foto: A. Jurak, rt)
