Županijski sud u Zagrebu ovoga je ljeta u potpunoj tišini optuženom generalu JNA Vladi Trifunoviću (1938), posmrtno ukinuo pravomoćnu presudu Okružnog suda u Varaždinu kojom je Trufunović bio osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civila.
Ova odluka je prošla ispod svih stručnih i medijskih radara, uključujući i zemlju njegovog rođenja Bosnu i Hercegovinu, kao i Srbiju u kojoj je živio do smrti.
Podsjetimo, general JNA Vladimir Trifunović koji je početkom Domovinskog rata predao varaždinsku vojarnu lokalnim vlastima i tim činom, smatraju povjesničari, učinio dobro za obje strane. Hrvatska je izbjegla izlazak više od 200 oklopnih vozila na ulice Varaždina i mnoge žrtve, a u Srbiju su se živo i zdravo vratilo 280 ročnika.
Sudski ga okrivile i Srbija i Hrvatska
Unatoč tome, Trufunoviću su sudile obje strane – Hrvatska za ratni zločin, Srbija za izdaju. General Vlado Trifunović je u rujnu 1991. godine bio komandant Varaždinskog korpusa. U kasarni u Varaždinu bilo je 220 mladih vojnika koji su prošli ubrzanu obuku i 60 aktivnih oficira i podoficira s kojima je “branio kasarnu” od hrvatskih snaga da bi sedmog dana blokade u pregovorima s hrvatskom stranom dogovorio da ostavi sva materijalno-tehnička sredstva, a zauzvrat u Srbiju odvede svoje vojnike.
Po postignutom dogovoru, general je u Srbiju doveo svih 280 ljudi, a ostavio je Hrvatima cjelokupno naoružanje: 74 tenka T-55 i 10 druge namjene, 48 OT, 18 BOV, šest T 122 mm, 10 VBR, 18 H 155 mm i 12 152 mm, 180 T ispod 100 mm, više baterija od 60, 82 i 120 mm, oko 25.000 pušaka, stotine tisuća tona municije i eksploziva čime je hrvatska strana sedam puta povećala svoju borbenu moć.
U Sloveniji i Hrvatskoj sudili su mu za ratni zločin, u Srbiji za izdaju. Slovenci su ga oslobodili, u Srbiji su mu sudili pet puta: najprije je dva puta oslobođen, pa osuđen na kaznu zatvora od 11 godina. Zatim mu je drugostupanjski sud kaznu smanjio na sedam godina, da bi na kraju bio pomilovan.
Mesić i Čačić posvjedočili o njegovoj nedužnosti
Osim Trivunovića, presudom od 16. ožujka 1993. Okružni sud u Varažinu proglasio je krivima pukovnika Berislava Popova (1944) i i potpukovnika Vladimira Davidovića (1949). Međutim, početkom 2017. godine uoči glavnog suđenja, Trifunović je preminuo pa je protiv njega postupak obustavljen, kao i protiv Popova koji je preminuo 2020. godine. U nedostatku dokaza, Vladimir Davidović oslobođen je optužbe.
Doznavši da je Davidović u obnovljenom postupku oslobođen, a da je zbog smrti obnova postupka protiv njenog oca obustavljena, ali da mu presuda nije stavljena van snage, Trifunovićeva kćerka Nada koja inače živi u Zagrebu, u veljači 2024. inicira nastavak obnove krivičnog postupka i protiv njenog oca.
Njegova kći priložila je sve dokaze o nevinosti njezina oca, među kojima se nalaze iskazi svedoka Stipe Mesića (tadašnji predsjednik SFRJ) i Radimira Čačića, (tada član kriznog štaba Varaždin) s kojim je Trifunović i pregovarao o predaji korpusa. Oni su u svojim iskazima izjavili da Trifunović nije počinio inkriminacije za koje je bio pravomoćno osuđen.
Priložena je i presuda Vojnog suda u Beogradu kojom je Trifunović proglašen krivim upravo zbog toga što nije koristio vatrenu nadmoćnost i djelovao po Varaždinu, a zbog čega je u Hrvatskoj terećen. Stoga je Županijski sud u Zagrebu odlučio ukinuti raniju pravomoćnu presudu, te na taj način ispravio grešku koju osuđeni Vladimir Trifunović nije doživio.
Izvor: Dnevno.hr
Foto: Wikipedija
