Branko Srpak iz Murskog Središće svima nama poznat je kao dugogodišnji poduzetnik na području graditeljstva i vlasnik poznate građevinske tvrtke „Neimar“, te dugogodišnji sportski djelatnik i to kao predsjednik NK „Rudar“ i dugogodišnji član uprave kluba. Diljem Međimurja znan je kao i dobrotvor i sponzor mnogih kako humanitarnih akcija tako kao i pomagač brojnih udruga, o čemu govori velik broj zahvalnica koje nam Branko s velikim ponosom pokazuje. Spomenuti ćemo usput da ga ipak boli to da se iz kluba Rudar u koji je uložio cijelog sebe i za koji je radio u upravi mnogo godina nikad nitko nije sjetio reći mu barem jedno „ Hvala“.
No ono zbog čega vam želimo predstaviti ovog osebujnog čovjeka je nešto za što zna mali broj ljudi, a to je njegova velika ljubav prema brodomaketarstvu.
Posjetili smo Branka u njegovoj suvremeno opremljenoj hobi radionici u kojoj u kojoj se bavi svojim hobijem brodomaketarstvom kojeg želi čim više popularizirati u našem kraju.
Prisjeća se Branko da se prvi put zaljubio u modelarstvo u Osnovnoj školi kada je njegov nastavnik tehničkog odgoja Dobranić, inače veli izvanredan majstor, izrađivao maketu galije za nekakvo natjecanje. Već u tom trenutku osjetio je poriv prema tom hobiju i znao je da će se kad-tad posvetiti tom hobiju.
I počeo j 1975. godine izgradivši prvu maketu galije „Santa Maria“. Iako je imao puno problema s nabavom materijala i alata ipak je sve potrebno uspio nabaviti iz Dubrovnika , mjesta odakle je tada to bilo jedino moguće priskrbiti.
No jedno vrijem zbog mnogobrojnih obveza, posla, školovanja, obitelji Branko je taj svoj veliki hobi morao za izvjesno vrijeme zapostaviti, da bi mu se vratio opet odlaskom u mirovinu.
U zadnje dvije godine , otkako je započela pandemija i otkako sam u mirovini, završio sam osam maketa, veli nam Branko.
Cilj svega toga bio je napraviti svojevrstan povijesni niz, kako bi svaka od tih maketa pripadala nekom razdoblju povijesti. Prva maketa koju sam napravio nakon dugogodišnje pauze je dubrovačka galija, a zadnji je moderni cruiser kakvih danas ima sve više i više i u našem Jadranskom moru, a tako i na svim svjetskim morima.
Za cruiser moram reći da sam ga izradio bez nekih posebnih nacrta. Sve što je na njemu proizašlo je iz mog sustavnog rada i promatranja izgleda tih velikih prekomorskih brodova za uživanje. Internet, slike sve mi je to poslužilo da na njemu postavim sve ono što se na njima nalazi, od bazena pa do košarkaškog igrališta.
Da bi se čovjek mogao baviti ovim hobijem mora za to imati cijelu paletu malih alata, povećalo, dobra rasvjeta, a prije svega puno vremena i strpljenja te mirne ruke.
Pošto su kod nas materijal i alat dosta skupi, Branko se okrenuo prema Srbiji gdje je pronašao isto takve zaljubljenike pa preko njih nabavlja potreban materijal koji dolazi u rinfuzi, a uz njega dolaze i potrebni nacrti same makete.
Svaki dio makete treba nekoliko puta preokrenuti u rukama kako bi on došao na svoje mjesto i uklopi se na svoje mjesto na zadovoljstvo samog maketara. U jednom kompletu nalazi se dvije do tri tisuće dijelova, a sve ovisi o modelu makete.
Sami nacrti su dosta šturi, što je za profesionalce dovoljno, no mi amateri moramo 15-20 % vremena do završetka makete utrošiti na proučavanje nacrta.
Kada sam pokazao svoje makete brodova svojim prijateljima iz Srbije od kojih nabavljam dijelove oni su mi predložili da bih se s obzirom na kvalitetu maketa morao prijaviti na neko od natjecanja, tako da sam u zadnje vrijeme i počeo ozbiljnije o tome razmišljati.
U planu mi je prijaviti se s maketom jedrenjaka „Royal Caroline“, a radi se o jednom od najljepših brodova engleske kraljice.
Radi se o jednoj od najzahtjevnijih maketa i njoj ću se morati stvarno posvetiti s maksimalnom pažnjom, kako bih mogao otići na natjecanje gdje posebna komisija ocjenjuje rad svakog maketara.
Pitali smo Branka je li dosad izlagao svoje makete i dao na uvid građanstvu.
Veli pokušao sam napraviti izložbe u Murskom Središću i Svetom Martinu na Muri, nažalost zbog neadekvatnih prostora to se nije ostvarilo. Naime bili su mi ponuđeni prostori šatoru ili na otvorenom prostoru ili prostoru gdje se održavaju zabave, no radi se prevrijednim eksponatima da bi se tako mogli izložiti.
Nadam se da ćemo u budućnosti uspjeti pronaći adekvatan prostor .
Jer za izradu jedne makete potrebna su dosta velika financijska sredstva pa ću vam to ukratko pokušati dočarati. Naime samo ljepilo za izradu jedne makete košta oko 1000 kuna, dijelovi za maketu, ovisi o kakvoj se maketi radi, kreću se od 2500 kuna pa sve do 9000 kuna, pa kad tu dodate utrošene sate za izgradnju jedne makete, tada bi se cijena jedne makete iznosila i do 2000 eura, što potencijalnim kupcima svakako nije malo, a nama maketarima je onda bolje zadržati maketu nego je dati ispod cijene njene vrijednosti.
Kada počnem raditi na nekoj maketi , obično to počinjem raditi u popodnevnim satima poslije ručka, a često u radionici ostajem i do jedan sat iza ponoći. Sretan sam što u svemu tome imam punu podršku svoje obitelji, naročito supruge Nade.
Ono što bi Branku bilo posebno zadovoljstvo je to ako uspije osnovati maketarski klub u kojem bi se sastajali svi zainteresirani oni od 7 pa do 77 godina, no za to bi mu bila potrebna i pomoć šire društvene zajednice. Veli Branku pogledajte današnju djecu, mobiteli, kompjuteri, a ovo je nešto gdje se razvija rad s rukama mašta, ideja itd…
Moji prijatelji me često pitaju pa kako imaš strpljenja za to, ali meni to ne predstavlja nikakvu teškoću, meni je to relaksacija, odmor za tijelo i dušu. Pitali smo ga na kraju kakvu su planovi za dalje. I normalno da je odgovor vezan uz maketarstvo, a želja je izgraditi maketu neke poznate svjetske građevine, a uvjereni smo da će se Branku i ta želja ispuniti.
Spomenimo još na kraju i to da Branko ima i svoj drugi veliki hobi, a to je glazba. Branko svira pianino, harmoniku, gitaru, a mi stariji koji se prisjećamo svoje mladosti i pamtimo Branka i njegovu svirku i pjesmu uz gitaru kod kapelice u Gornjem kraju.
(tekst i foto: zr)
