Nakon Grče i Cipija, danas je na red došao da o košarkaškom klubu “Rudar“ govori i Željko Levačić, svima poznatiji kao Kalimero…
Igralište “Partizana“, drvene table, vojterica (lopta), forvartice (patike)… Haklanje po kiši, kupanje na Muri, bosi na asfaltu…
Istina, bio sam još dečec kad su dečki već igrali punom parom. Augustić, Pivkač, Mitič, Rudek, Masa, Đo, Grča, Boys, Čeči, Cipi, Vlado Barat, Mišo Jurić, Brc (nek se ne ljute ako sam nekoga izostavio) pa onda i Raga, Jus, Franc, Danda – to je bio tadašnji “DRTO“.
Ubrzo,( 1974-75) i mi, tada klinci pokazujemo “zube“ i polako kucamo na vrata kluba. Da, moram spomenuti, ta moja generacija 1975. godine, kao školska ekipa, drugo mjesto na prvenstvu Hrvatske u Rijeci, što je bila senzacija i vrhunski rezultat.
Ekipa: Breglec Z. Breglec B. Perica, Vuri, Kajman (nažalost pokojni), Filipan, Pantel, Kalimero, Srna, bio je tu i Lujz, pravi fajter. Većina nastavlja igrati u klubu koji ubrzo dobiva sponzora i mijenja ime u “Gorenje-Mural“ .
Iako sam u periodu od 1978-83 igrao u Čakovcu, cijelo to vrijeme bio sam dio kluba i uz klub koji je rastao iz godine u godinu. Uz aktivno igranje radim s klincima i svih onih godina bili smo uz bok Čakovcu koji je bio uvjerljivo najjači.
Početkom osamdesetih ostvaruju se moji dječački snovi. Klub predvođen Masom, Grčom, Cipijem, pa i mojom malenkošću uz angažman svih igrača dobiva svoju prostoriju, postavlja rasvjetu, klupice na “Partizanu“. Imamo svoj drugi dom.
Tada je već i “Modeks“ novi sponzor, a rad s mladima je već uvelike uhodan pa stasaju mlade snage i popunjavaju ekipu. Bili su tu Neven, Buco, Dado, Brc Brodar, Zoki Repalust, Vugli… Bilo je tu i naših Slovenaca: Gero, Dugi, Šimonka, Zoki Klemenčić pa i iz Čakovca Čonta, Šćuki. Istovremeno, godinama su naši ponajbolji igrači pojačavali Čakovec počevši od Đoa, Cipija, mene pa kasnije Saša, Julča, Breglec Marko, braća Puklavec…
Vrlo je stresno i naporno razdoblje od početka pa do kraja devedesetih , ali i vrlo uspješno rezultatski.Naime, sve tekme smo igrali u Čakovcu, no moram naglasiti, uz veliku podršku publike. To razdoblje obilježili su Repalusti, Tuto, Stivi, Stanko, Rodek, braća Dvanajšćak (naši Bosanci), a za njima već spomenuti Puklavec, Julča, Srnec, Kuso… Bilo je lijepo, a najvažnije je bilo zajedništvo koje je uvijek krasilo klub.
Početkom 2000-tih došla je i nova dvorana, san svih generacija pa i moj.
Jedna od vrlo važnih aktivnosti kluba je i “Susret generacija“ koji se održava već duže od 30 godina i rijetka su prilika da se okupimo svi koji smo bili u klubu i oko kluba.
Za kraj – sretan 40. rođendan mojem i Vašem klubu!
Na slici gore:
KK Modeks – juniori 1982.
Stoje: Željko Levačić – Kalimero (trener), Neven Brodar, Rudolf Rajf, Zoran Repalust, Žarko Vuglač, Mario Cilar, Tomica Tomšić, Renato Kodba.
Čuče: Miljenko Dobranić, Mirko Perdec, Marijan Brodar, Anđelko Martinjak, Robert Stubičar.
(Teo Cilar)