Razgovarala sam s mladim nogometašem NK Osijeka Toma Sabom koji je budućnost hrvatskog nogometa, otkriva nam kako je započeo svoj put te koji su mu treneri puno pomogli da bi bio ovdje gdje je sada.
Kada se dogodio tvoj prvi susret s loptom?
Moji prvi koraci s loptom su se dogodili u mojoj šestoj godini kada sam gledao svog bratića u Zurichu u Švicarskoj kako trenira i kako igra.
Koje su ti od prvih odigranih utakmica ostale u sjećanju?
Moja prva utakmica bila je u Murskoj Soboti i sjećam se da sam zabio gol iz slobodnjaka, a nakon toga sam se s osam godina preselio u NK Varaždin.
Kakve emocije su te obuzele kada si prvi put nastupio za hrvatsku reprezentaciju do 15 godina?
To mi je bio san koji se počeo ostvarivati nakon puno treninga i to me motiviralo za daljnji rad i još više treniranja. Bez trenera Marija Šarića i mojih trenera u Varaždinu, pogotovo Miljenka Mumleka, svoj san ne bih tako brzo ostvario.
Relativno si mlad igrač, tko su ti uzori i koje su ti ambicije za budućnost?
Uzor mi je Luka Modrić. Nastojim uskladiti školske obveze i želim osim dobrog nogometaša postati i kvalitetniji čovjek, ne samo igrač.
Koje nove mogućnost ti je otvorio NK Osijek?
U NK Osijeku dobio sam priliku da se osamostalim i dokažem te naučim nešto novo u većoj sredini. Najveća podrška su mi roditelji i prijatelji koji su na žalost u Čakovcu. Još uvijek se privikavam i upoznajem novu sredinu i režim rada u profesionalnom klubu.
Što je po tvojem mišljenju najbitnije kod igre?
Najbitnija je komunikacija, dobra suradnja medu igračima i puno trčanja.
Tvoj savjet za mlade igrače?
Mladi igrači uvijek moraju slušati svoje trenere i puno trenirati.
(Ivana Radiković, foto: arhiva TS)
