Iako su se južnoameričke reprezentacije nadale da će se nastaviti tempo promjene domaćinstva na dva nogometom najzaluđenija kontinenta, to se nije dogodilo, već je Svjetsko prvenstvo i četiri godine nakon Švicarske opet igrano u Europi. Sustav natjecanja je ovaj put bio još sličniji današnjemu, jer su se u skupini odigrale 3 utakmice, prije nego su se momčadi kvalificirale u četvrtfinale. Jedina razlika u odnosu na danas je zapravo broj momčadi, kojih je tada bilo upola manje, a odigravala se i dodatna utakmica u skupini u slučaju izjednačenog stanja na tablici. Novost je i da je ovo prvo natjecanje koje se odvilo nakon što je osnovana još jedna velika nogometna organizacija – UEFA, i promovirano natjecanje koje se odvija i danas – Kup prvaka (od 1992. Liga prvaka). Prvih je godina, slično kao i danas, natjecanjem dominirao Real Madrid.
Ovaj puta su se na kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo prijavile čak 53 ekipe, a iznenađujuće su eliminirani prije završnog turnira Urugvaj i Italija, ekipe koje su osvojile četiri od prvih pet Svjetskih prvenstava. Na turniru je nastupila ponovo Mađarska, bila je to međutim tek sjena momčadi iz 1954., pošto su nakon sovjetske invazije 1956. zemlju napustili Puskás, Kocsis i Czibor. Ovaj put konačno je odlučio sudjelovati i SSSR.
Iako su već u Švicarskoj neke utakmice televizijski prenošene, na Svjetskom prvenstvu 1958. je tu napravljen značaj korak naprijed. Preko 1.500 novinara radilo je na prvenstvu, a ukupna je publika brojala preko 40 milijuna ljudi. Kako je na svakom prvenstvu bila sve bolja infrastruktura, tako je i za ovo osigurano čak 12 stadiona.
Slika – Švedska 1958. (izvor – wiki)
Već prva skupina donijela je svojevrsno iznenađenje. Ispala je Argentina, po mnogima favorit prvenstva, koja je nastupila prvi put od 1934. godine. Skupinu je osvojila Zapadna Njemačka, a Sjeverna Irska je u dodatnoj utakmici osigurala drugo mjesto protiv Čehoslovačke. U drugoj skupini nalazila se i Jugoslavija, u prilično pomlađenom sastavu. U odnosu na četiri godine ranije, tu su od naših igrača bili Tomislav Crnković, Ivan Šantek, Luka Lipošinović i zvijezda u usponu Dražan Jerković. Jugoslavija je prvenstvo osigurala osvojivši prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini s Rumunjskom i Grčkom. Nije razočarala na turniru te se ponovo plasirala u osminu finala. Iz skupine B je prošla još Francuska, a ispali su Paragvaj i Škotska. Skupinu C osvojila je Švedska, koja je skupila odličnu ekipu, a u četvrtfinale se plasirao još Wales. Meksiko i viceprvak svijeta Mađarska su ispali. U posljednjoj je skupini iznenađujuće drugo mjesto osvojio Sovjetski Savez. Brazil je bio prvi u skupini, a Engleska je završila natjecanje nakon grupne faze.
Četvrtfinale zapravo nije donijelo iznenađenja i među najbolje četiri ekipe plasirali su se Brazil, Francuska, Švedska i Zapadna Njemačka. Pred gotovo 50.000 gledatelja Švedska je pobijedila aktualnog prvaka svijeta s 3-1, dok je u drugoj polufinalnoj utakmici Brazil s čak 5-2 dobio Francusku.
Slika – Brazil 1958. (izvor – wiki)
Utakmicu za 3. mjesto je, kako to često i bude, izgubila favorizirana ekipa. Francuska je pobijedila 6 – 3, uz četiri pogotka Justa Fontainea. On je s 13 pogodaka na prvenstvu i danas apsolutni rekorder.
Slika – Just Fontaine na prvenstvu 1958. (izvor – wiki)
U finalu su se tako susreli Brazil i Švedska. To je prvenstvo ujedno i svijetu promoviralo igrača za kojeg je prvog dugo postojao apsolutni konsenzus da je najbolji igrač svih vremena. Sa samo 17 godina, Pele je već na tom prvenstvu mrežu tresao čak 6 puta.
Slika – Edson Arantes do Nascimento, poznatiji kao Pelé (izvor – wiki)
Rasunda Stadium je skupio gotovo 50.000 Šveđana koji su se nadali da bi njihova reprezentacija mogla na krov svijeta, međutim, Brazil je bio prejak. Iako je Švedska povela u 4. minuti, golovima Vave, Pelea i Maria Zagalla (možda ga se netko sjeća kao trenera Brazila iz devedesetih), Brazil je osigurao visoku pobjedu od 5 – 2 i započeo dominaciju jedne generacije koja će trajati više od desetljeća.
(Zoran Turk)
Slika – slavlje igrača Brazila nakon osvojenog naslova prvaka svijeta (izvor – wiki)