Za Svjetsko prvenstvo 1982. godine značajno je promijenjen sustav natjecanja. Zbog sve većeg broja kvalitetnih ekipa i većeg broja momčadi koje pristupaju kvalifikacijama, broj reprezentacija na završnom turniru povećan je sa 16 na 24. Kad se sjetimo da je na prvom prvenstvu igrao svatko tko je htio i mogao doći, uviđamo kolike su se promjene na nogometnom planu dogodile u te 52 godine. Te su promjene naravno i rezultat promjena u tehnologiji i načinu života. Sada su već svi nogometaši profesionalni i zarađuju jako dobar novac, putovanja na drugi kraj svijeta više nikome nisu problem, a zahvaljujući televizorima i satelitskim antenama, Svjetsko prvenstvo prate stotine milijuna ljudi. Natjecanje postaje prepoznatljiv brend koji nosi ogroman marketinški potencijal i sve više ljudi zarađuje na tome.
Reprezentacije sudionici podijeljene su u šest skupina, a iz svake skupina po dvije napreduju u novi krug natjecanja. U drugom krugu formiraju se četiri skupe s po 3 ekipe. Najbolja iz svake skupine plasira se u polufinale. Sam ždrijeb je izazvao brojne kontroverze i nelogičnosti. Očito je da FIFA ima naviku stvari učiti u hodu, kao i ove godine s VAR-om. Na prvenstvu se opet plasirala i Jugoslavija predvođena kapetanom Ivicom Šurjakom.
Prva je skupina bila izrazito izjednačena, a favorit, Italija, bila je daleko od dobrih izdanja. Izjednačeni rezultati s Kamerunom, Peruom i Poljskom bili su dovoljni za tijesni prolaz dalje pokraj Kameruna, zahvaljujući jedino većem broju postignutih pogodaka. Prva je u skupini Poljska.
Slika – Italija na Svjetskom prvenstvu 1982.
Osim Kameruna, u odličnom se svjetlu u drugoj skupini prezentirao Alžir, koji također nije imao sreće s gol razlikom. Iako su imali jednako bodova kao prvoplasirana Zapadna Njemačka i drugoplasirana Austrija, nisu napredovali u novi krug natjecanja. Iz treće su skupine očekivano napredovali Belgija i Argentina, koji prvotno nisu ni morali biti u istoj skupini, dok su se kući vratili Mađarska i Salvador. Favoriti su osvojili prva dva mjesta i skupini 4. Engleska je pobijedila sve tri utakmice, dok je Francuska pobijedila dvije. Inače, u to se vrijeme još uvijek pobjeda nagrađuje s dva boda. U petoj se skupini nalazila i Jugoslavija i pridružila se reprezentacijama koje su ispale zbog lošije gol razlike. Prva je pomalo iznenađujuće Sjeverna Irska koja je pred 50.000 gledatelja u Valenciji pobijedila domaćina. Španjolska je unatoč porazu prošla dalje. Posljednju je skupinu s tri pobjede osvojio Brazil, dok su se uz njih, opet zbog bolje gol razlike, dalje plasirali Sovjeti.
Očito je da je takvo bodovanje imalo mane, baš kao i sam sustav, što se dobro vidjelo u drugom krugu. Prvi polufinalist postala je Poljska, zahvaljujući boljoj gol razlici pred Sovjetskim Savezom. Drugi polufinalist je zapadna Njemačka. Napomenimo da ni jedni nisu pobijedili izravnog konkurenta u skupini. Poljaci su odigrali neriješeno sa Sovjetima, a Nijemci s Englezima. Za razliku od prvog kruga u kojem su se mučili i uz puno sreće prošli u drugi krug, Talijani su sada pobijedili favorizirane južnoameričke reprezentacije, Argentinu i Brazil. Posebno je u ključnoj utakmici protiv Brazila briljirao Paolo Rossi. To je bila poznata generacija Brazila s Zicom i Socratesom, međutim nikad nisu našli formulu kojom bi osvojili naslov prvaka svijeta. U posljednjoj je skupini najbolje bila Francuska.
Slika – Brazil na Svjetskom prvenstvu 1982.
Nakon što je zabio tri gola Brazilcima, Rossi je odlučio i polufinalni susret s Poljskom, zabivši oba pogotka za pobjedu 2 – 0. Daleko je napetije bilo u drugom polufinalu. Njemačka je povela preko Littbarskog, da bi Platini izjednačio iz jedanaesterca. Nakon što je utakmica otišla u produžetak, Francuzi zabijaju još dva gola, u 92. i 98. minuti. Kada su pomislili da je gotovo, Nijemci su ih opet podsjetili da se utakmica igra do kraja. Rummenigge koji je ušao pet minuta ranije smanjuje rezultat u 102. minuti, a u 108. Fischer izjednačava. Konačno, Nijemci su bili uspješniji u izvođenju jedanaesteraca i plasirali se u finale.
Slika – Michel Platini u dresu Juventusa
Francuska se nije oporavila od šoka, te gubi i utakmicu za 3. mjesto. U finalu na Santiagu Bernabeu je Italija lakše od očekivanog dobila Njemačku. Iako je nakon prvog poluvremena bilo 0 – 0, Paolo Rossi zabija u 57. minuti. Bio je to njegov 6. uzastopni gol za Italiju u tri ključne utakmice. Dvanaest minuta kasnije za 2 – 0 zabija Marco Tardelli, a u 81. na 3 – 0 Alessandro Altobelli. To stići ne mogu ni Nijemci. Breitner je tek uspio ublažiti konačni rezultat na 3 – 1. Italija je tako osvojila naslov, prvi nakon daleke 1938., a Paolo Rossi dobio je nagrade za najboljeg strijelca i igrača turnira.
Slika – Paolo Rossi u dresu Juventusa
(Zoran Turk)