Za novo Svjetsko prvenstvo napravljen je i novi službeni trofej, koji se održao do danas. Majstor koji ga je izradio je Silvio Gazzaniga, a nakon podužih rasprava odlučeno je da se zove FIFA World Cup Trophy. Nije nešto posebno maštovito, ali ako znamo da je u ozbiljnom razmatranju bilo Churchillov trofej, ispalo je prilično dobro. Davanje imena sportskih pehara i pokala po državnicima, a posebno ratnim državnicima, prilično je loša ideja.
Slika – Trofej FIFA Svjetsko prvenstvo
Da ne bi bilo dosadno, i na ovom su prvenstvu malčice promijenili sustav natjecanja, pa su tako nakon prvotne četiri skupine formirane dvije nove u koje su se plasirali samo prvo i drugoplasirani. Prvi iz svake novoformirane skupine išao bi u finale, a drugi u borbu za treće mjesto.
Prvenstvo su obilježile i stroge kontrole. Nakon napada palestinskih terorista na izraelske sportaše na Olimpijskim igrama 1972. u Münchenu, vlasti Zapadne Njemačke napravile su sve da se nešto slično ne ponovi. Osim sigurnosnih provjera, jedno od obilježja prvenstva bili su i loši vremenski uvjeti. Nakon strašnih meksičkih vrućina, natjecatelji su se ovaj put morali nositi s konstantnom kišom. Sustav održavanja i zaštite travnjaka tada baš i nije bio na današnjoj razini, pa su takvi uvjeti drastično utjecali na samu igru.
Čak su 94 zemlje sudjelovale u kvalifikacijama. Da ne bi sve prošlo glatko, pobrinuli su se Sovjeti koji su odbili sletjeti u Čile nakon što je Pinochet vojnim udarom preuzeo vlast u zemlji. Za razliku od prošlih prvenstava, ovaj se put plasirala i Jugoslavija.
Već je prva skupina donijela uzbudljivosti. Kako i ne bi, kad su se susreli Istočna Njemačka, odnosno Njemačka Demokratska Republika i Zapadna Njemačka, odnosno Savezna Republika Njemačka. Ovo „demokratska“ u nazivu Istočne Njemačke može prevariti, jer u stvarnosti je to bila tvrda komunistička zemlja pod sovjetskom kontrolom. Obje su Njemačke dominirale skupinom i poslale doma Čile i Australiju. Zanimljivo, u izravnom je susretu Istočna Njemačka pobijedila Zapadnu, a nekih 3.000 Istočnih Nijemaca dobilo je dopuštenje da bodri svoju reprezentaciju.
U drugoj su skupini Brazil, Škotska i Jugoslavija završili s jednakim brojem bodova, a dalje su zbog bolje gol razlike išli Jugoslavija i Brazil. Jugoslavija je s čak 9 – 0 natamburala siroti Zair, pa je to konačno i odlučilo. Skupinu „3“ očekivano je osvojila Nizozemska, favorit prvenstva. S Johanom Cruyffom u najboljim godinama Nizozemci su igrali „totalni nogomet“ u kojem svi napadaju i svi se igrači brane.
Slika – Johan Cruyff
Iza njih u skupini je završila Švedska, dok su ispali Bugarska i Urugvaj. Posljednju je skupinu osvojila Poljska, još jedna reprezentacija koja se ozbiljno razmatrala kad se govori o borbi za naslov. Zbog bolje gol razlike u daljnji tijek natjecanja prošla je Argentina, dok je za Italiju i Haiti natjecanje nakon prvog kruga završilo.
U skupini „A“, koja se formirala nakon prvog kruga, dominirala je Nizozemska s ukupnom gol razlikom 8 – 0, pobijedivši u borbi za 1. mjesto Brazil 2 – 0. Istočna Njemačka nije se proslavila i izgubila je od Brazila 1 – 0 . Brazil je tako završio na drugom mjestu u skupini i išao u borbu za treće mjesto. Bez mnogih važnih igrača s prošlog prvenstva i bez Peléa, Brazil više nije bio ista momčad, no, kao što vidimo, i dalje su bili pri vrhu.
Slika – utakmica Nizozemske i Istočne Njemačke
Druga skupina bila je nešto neizvjesnija. Poljska i Zapadna Njemačka ubilježile su dvije pobjede u prva dva kola. U posljednjem susretu koji je odlučivao o finalistu Zapadna Njemačka je pod strašnom kišurinom nekako dobila Poljsku i poslala je u borbu za treće mjesto. Jugoslavija je izgubila sva tri susreta i završila turnir na sedmom mjestu. Mnogi se sigurno sjećaju Buljana, Šurjaka, Oblaka, Peruzovića i ostalih, uglavnom igrača Hajduka. Dinamovaca nije bilo, a kapetan reprezentacije bio je Dragan Džajić.
U utakmici za treće mjesto Poljska je s 1 – 0 dobila Brazil golom Lata u 76. minuti.
Veliko finale donijelo je jednu zanimljivost. Nije bilo korner zastavica, što je naravno postalo povodom raznih teorija zavjere prema kojima je to taktika Nijemaca za zbunjivanje Nizozemaca. Ako je to i bila taktika, nije baš bila učinkovita jer Nizozemci su poveli iz penala već u 2. minuti. No, Nijemci se vole vratiti, pa je tako bilo i sada. Izjednačuje Breitner u 25. minuti, također iz penala. To je potreslo Nizozemce i Nijemci polako stvaraju sve veći pritisak, dok Gerd Müller ne zabija u 43. minuti za 2 – 1. Nizozemci su stvarali još prilika, no Nijemci su se obranili i osvojili novi naslov prvaka. Za Nizozemce, koji su briljirali čitavim turnirom, to je svakako bilo razočaravajuće. Cruyffu je utjeha mogla biti to što je proglašen igračem turnira, dok je najbolji strijelac bio Poljak Lato.
Slika – Njemačka slavi drugi naslov prvaka svijeta
(Zoran Turk)