Godine 1970. prvenstvo seli s Europe na tlo Sjeverne Amerike, točnije u Meksiko. Ekonomska situacija i visoke temperature bili su potencijalna prijetnja ovom natjecanju. Engleska je upravo zbog toga otišla čak mjesec dana ranije, smjestivši kamp prije Meksika i u Boliviji i Kolumbiji, ne bi li se igrači tako što bolje prilagodili vremenskim uvjetima. To svakako nije dobro prošlo za Bobbyja Moorea, koji je neko vrijeme proveo u kućnom pritvoru, optužen za krađu nakita u Boliviji.
Prvenstvo je bilo oslabljeno za neke ozbiljne reprezentacije poput Argentine, Mađarske, Španjolske i viceprvaka Europe Jugoslavije, koje se nisu uspjele kvalificirati. A kad smo već kod kvalifikacija, ne možemo ne spomenuti nogometni rat koji je eskalirao u vrijeme kvalifikacijskog susreta Hondurasa i Salvadora.
Dvije su važne promjene na prvenstvu što se pravila tiče. Prva je ta da su dozvoljene zamjene u vrijeme meča, što do tada nije korišteno i moglo je predstavljati veliki hendikep u slučaju ozljede. Drugo pravilo srećom nikad nije ni korišteno na Svjetskom prvenstvu – riječ je o bacanju novčića u slučaju da se pobjednik ne odluči ni u produžecima.
U prvoj su skupini ulogu favorita opravdali domaćin Meksiko i Sovjetski Savez. Slično je bilo i u drugoj skupini, u kojoj dalje prolaze Italija i Urugvaj. Zanimljivo je da je Italija za prolazak pobijedila Švedsku u Toluci, na gotovo 2700 metara nadmorske visine, što je najveća visina na kojoj se igrala jedna utakmica Svjetskog prvenstva. Engleskoj su višemjesečne pripreme na paklenim vrućinama bile dovoljne da prođu skupinu, no ne i da budu ispred Brazila, koji ih pobjeđuje 1 – 0 golom Jairzinha. Iz posljednje skupine u četvrtfinale su se plasirali Zapadna Njemačka i Peru.
Slika – Gerd Müller i Franz Beckenbauer (izvor – wiki)
U četvrtfinalu se Brazil prilično lako obračunao s Peruom (4-2), a Italija s domaćinom (4-1). Iako su Sovjeti i dalje pokušavali kroz nogomet prezentirati superiornost države i režima u kojem su živjeli, to im nikako nije uspijevalo. Unatoč sjajnoj generaciji, ponovo ispadaju u četvrtfinalu, ovaj put u produžetku od Urugvaja (1-0). Posljednja utakmica bila je između Engleske i Zapadne Njemačke. Engleska je povela 2 – 0 i mislili su da je stvar gotova. Iako je Beckenbauer u 68. minuti smanjio na 2 – 1, engleski trener Ramsey je odlučio odmoriti Bobbyja Charltona za polufinale. To baš nije ispalo najbolje, jer u 82. minuti Seeler izjednačuje i utakmica odlazi u produžetak, gdje Gerd Müller golom u 108. minuti odvodi Njemačku u polufinale.
Slika – reprezentacija Brazila 1970. (izvor – wiki)
U polufinalu Brazil unatoč zaostatku od 1 – 0 preokreće utakmicu i pobjeđuje s 3 – 1. Daleko je neizvjesnije bilo drugo polufinale. Italija je povela već u 8. minuti i održavala tu prednost čitavu utakmicu. Zanimljivost je da je zadnjih 30 minuta Beckenbauer odigrao s iščašenim ramenom, odbijajući napustiti teren. I dok se činilo da će Talijani to privesti kraju, Schnellinger u posljednjoj minuti izjednačava i odlazi se u produžetak. Tamo prvo Muller zabija za vodstvo Njemačke u 94. minuti. Veselje nije predugo trajalo, jer već u 98. Burgnich izjednačava, a u 104. Riva zabija za vodstvo 3 – 2. Očito su obrane već bile iscrpljene. Müller već u 110. ponovo izjednačava, da bi samo minutu kasnije Rivera zabio za pobjedu Italije. Tako je na kraju utakmica u kojoj se preko 80 minuta čuvao rezultat ispala prava golijada.
Slika – Jairzinho, prvi strijelac Brazila na prvenstvu 1970.
Njemačka se na kraju okitila broncom pobjedom protiv Urugvaja 1 – 0., da bi u finalu, lakše od očekivanog, Brazil razbio Italiju s 4 – 1.
Pele, koji je prijetio da više neće nastupiti na Svjetskom prvenstvu odveo je Brazil do naslova i usput pokupio nagradu za najboljeg igrača turnira. Najbolji je strijelac bio Gerd Müller s 10 pogodaka.
(Zoran Turk)