
Legenda središćanskog, međimurskog, hrvatskog nogometa, te sigurno najveći sportaš Murskog Središća u povijesti, a za one koji ne znaju i nogometa bivše Jugoslavije, Srećko Bogdan svoje umirovljeničke dane provodi u Murskom Središću. Vratio se svojim korijenima.
Porazgovarali smo s njim da čujemo kako se snašao u tim umirovljeničkim danima, kako mu je bez nogometa u kojem je proveo cijeli život što kao igrač, što kao trener. Ugodno je porazgovarati s osobom koja je toliko toga prošla u nogometnom svijetu i koja vam toliko toga može reći.
Srećko Bogdan-Čeči bio je igrač, Rudara, pa MTČ-a Čakovec da bi kao mladac završio u Dinamu i tu postao jedan od stožernih igrača kao i kapetan momčadi, da bi se zatim zaputio u njemačku Bundes ligu u Karlsruhe gdje je također svojim igrama i ljudskim osobinama zaslužio kapetansku traku što nije mala stvar u inozemstvu.
Iz Murskog Središća iz NK „Rudar“ krenuo je njegov sportski nogometni put prema velikim nogometnim uspjesima. Svoje prve nogometne korake napravio je na legendarnoj serjojnskoj Šuderki u vrijeme kada je u Murskom Središću biti sportaš bio pojam i to se cijenilo. Nije to značilo baviti se jednim sportom. Ne, u isto vrijeme igrao se nogomet, košarka, rukomet, odbojka, stolni tenis, šah, a mogao si se baviti i kuglanjem. Za sve to postojali su registrirani klubovi i to klubovi na visokom sportskom nivou.
Tako je i Srećko Bogdan, u isto vrijeme igrao u više sportova i u svima bio dobar, kao i mnogi njegovi tadašnji prijatelji i suigrači kao Petar Novak-Pifkač, Anton Srša-Boys, Levačić Miran-Fifi, Barat Marijan-Koš, Franjo Hren, Zlatko Rihtarec-Mitić, Rudolf Barat, Terek Josip i dr.
Srećko Bogdan kao član KK “DRTO” Mursko Središće
Da bi oni koji ne znaju ili malo manje znaju o kakvom je igraču i čovjeku riječ ukratko vam donosimo njegovu sportsku biografiju:
Nastupao je najprije za Rudar iz Murskog Središća, a zatim za MTČ iz Čakovca. Od 1975. godine igrao je u zagrebačkom Dinamu gdje je ostao do 1985. godine. Za Dinamo je odigrao ukupno 595 utakmica i zabio 125 pogodaka.[1] S Dinamom osvojio je prvenstvo 1982. godine te kupove 1980. i 1983. godine. U inozemstvu nastupao je za njemački klub Karlsruher SC od 1985. do 1993. godine, gdje je odigrao oko 450 utakmica.[2]
U vrijeme kad je otišao igrati nogomet u Karlsruher postojala je i ponuda od velikog Manchester Uniteda te West Ham-a, no prevagnula je odluka za Njemačku umjesto u Englesku i nikada veli Čeči zbog toga nije požalio.
Kao trener zaprešićkog Intera nekoliko puta je s ekipom gostovao u Murskom Središću kod svog Rudara, gdje ga i danas često možete vidjeti.
Srećko Bogdan Čeči u svojim trenerskim danima imao je kao trener veliki utjecaj na velika imena hrvatskog nogometa, Luku Modrića, Vedrana Čorluku, Dejana Lovrena i još mnoge kao trener zaprešičkog Intera.
Reprezentativna karijera
Za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 11 utakmica.[2] Prvi put je nastupio 1977. godine u Bogoti protiv Kolumbije, a posljednji put 1983. godine u Luksemburgu protiv Zapadne Njemačke. Za Hrvatsku je odigrao dvije utakmice i postigao jedan pogodak.[3] Nastupio je 1990. godine protiv Rumunjske i 1991. godine protiv Slovenije.[2]
Trenerska karijera
Ostavši u Karlsruheu nakon završetka igračke karijere nastavio je u Karlsruher SC-u kao direktor omladinske škole i trener juniora (od 1993. do 1996. godine) te pomoćni trener seniora od 1996. do 2000. godine. Trener je VfR Mannheima u sezoni 2001./02. a NK Inter-Zaprešić trenirao je 2005. – 2006. godine te nakon izborenog plasmana vodio je Inter u Europi[4] u dvije utakmice protiv beogradske Crvene zvezde.[5] Od sezone 2007./08. bio je trener HNK Segeste iz Siska u 2. HNL. U sezoni 2009./10. je bio trener Međimurja u 1. HNL. U sezoni 2010./11. trenirao je NK Savski Marof a poslije je preuzeo voditeljstvo Škole nogometa i juniorske momčadi Inter Zaprešića.[4]
Športsko administrativna karijera
Godine 2003. bio je športski direktor Intera iz Zaprešića.[2]
Komentatorska karijera
Tijekom Svjetskog prvenstva u nogometu 2006. godine u Njemačkoj komentirao je, kao sukomentator i stručni suradnik, utakmice za HTV.[6]
Danas Srećko živi mirnim umirovljeničkim životom u Murskom Središću, vratio se u svoj rodni dom nedaleko igrališta Šuderka, gdje je počela i velika karijera najvećeg „serjojnskog“ sportaša.
Ne bavi su više trenerskim poslom prati igre svojega Rudara, te ga često možete vidjeti na njihovim utakmicama, a i treninzima.
Zaželimo našem Čečiju dug i lijep umirovljenički staž u svom rodnom Središću.
(tekst: zr, Wikipedija, foto: arhiva Muralista, osobna arhiva)