Saša Repalust na redu je danas da da svoj osvrt povodom 40 godina KK “Rudar“. Jedna od igračkih legendi koja je odigrala nekoliko vrlo dobrih prvoligaških sezona, a bilo bi ih još i više da se nije desila ozljeda koljena taman nakon što je morao potpisati novi prvoligaški ugovor. Evo što je uoči susreta Rudara i Zadra rekao Saša, vrlo zanimljiv pogled na protekle godine.
Pisati o rezultatima i statistikama ispada monotono. I ne pamtim nekakve sudbonosne utakmice. Ono što me drži je krasna atmosfera i misija radosti loptanja među obručima. Ne mogu govoriti isključivo kao trener jer sam u klubu od 80-tih godina prošlog stoljeća (ispada da sam metuzalem). No početak seže u dane kad sam kao klinac od deset godina sjedio ispod konstrukcije koša i pratio utakmice iza škole. Cipi, Danda, Perica, Grča, Joe, Lujz, Kajman i ostali koji su španali u forvardicama. Onda legendarno igralište iza Partizana, treninzi u štalici. Nastupi za prvu ekipu i nezaboravne utakmice sa drugom ekipom. Šprle, Buco, Brc, Bidjo, Vugla, Teksas, Gomzi (centarsko pojačanje iz Slovenije)… Derbiji sa Vratišincem pred punim gledalištem. Ulazak u prvu ekipu, ozbiljnije tekme. Kvalifikacije za ulazak u viši rang protiv Maksimirskih Ravnica – neuspješno. Vatreno (čitaj vinsko) krštenje u Trakošćanu.
Divne godine odrastanja i sazrijevanja uz loptu. Ono što ostaje su anegdote koje stalno vrtimo kad se sretnemo. Pripreme Zalakaroš – pitanje “Tko je maznuo šunku?“ i danas je aktualno jer još uvijek nema potvrde tko je bio visoki crni koji je imao nekaj ispod pazuha. To je bilo krštenje Vlade, Stivija (tu je i dobio nadimak), Tutoja i ostalih mladaca. Tko nije to doživio ne može shvatiti, a mi koji smo bili tu kad se sjetimo svega lice nam se razvuče u široki osmijeh.
Sad dolazimo u 1997. I povratak u klub zbog ozljede. Trenerski počeci i igranje još jednu sezonu. Silom prilika uskakanje u trenera prve ekipe. Stare kuke Vugla,Vlado (Stanko Tuksar), Stivi, Roda…. pa neki novi klinci Sale, Spok, Puki, Julča, Šiljo …Cipi mlađi, Jarga, Mezga….Breglec, Puki mlađi, Hamer, Matija …
Trenerski uspjesi?? Osvajanje kupa Međimurja – pobjeda nad favoriziranom Vajdom. Dan prije 1. Maja. Živio Prvi maj. Nezaboravna fešta u Jami. Osvajanje B1 lige bez poraza. Opasno smo visili u Donjem Kraljevcu – na kraju se Pukiju ofnalo i smrzavica u Vinici. Danas šestu godinu trener najmlađih. Rezultati??? Leon, Lucijan, Pero, Klujba, Beno …. veselje pobjede u Kotoribi u zadnjoj sekundi i svi zajedno na podu u zagrljaju.
Eto ne vidim neke razlike nekad i sad. Akteri su drugi imena se mijenjaju ali sustav je isti. Ja sam upijao od Lujza…., pa prenosio na Stivija…. Stivija su slušali Sale, Spok…., Sale je prenosio na Bedija, Alena…. oni sad pričaju Perči, Arijanu,Tomiju….a ovi već prenose Leonu, Lucijanu….. dolazi i mlađi Bedi….
RADOST LOPTANJA MEĐU OBRUČIMA (I OSTALO VAN TOGA) LJUBAV, STRAST I PRIJATELJSVO.
Namjerno sam nabrajao imena jer da njih nema ne bi bilo ni kluba, ima ih još jako puno i da ih uspijemo sve pobrojati trebalo bi puno stranica. Za kraj recite Gustavu – Sofija 9 i pitajte ga što to znači.
Da li smo bili dobri treneri znat ćemo za 10 godina kad vidimo ovu djecu kakvi će ljudi postati.
Želim još puno osmijeha i radosnih sezona loptanja među obručima.
Na slici gore: KK Modeks –seniori 2003/2004. Prvaci B-1 lige sjever s 26 pobjeda i nula poraza
Stoje: Saša Repalust (trener), Mladen Tkalec, Saša Srnec, Miljenko Kraljić, Igor Kutnjak, Marko Breglec, Jura Soldat (pomoćni trener).
Čuče: Dino Puklavec, Teo Cilar, Stanko Tuksar, Denis Šantl, Matija Terek, Goran Fric. (Teo Cilar)