Novi svjetski rekord Borisa Radikovića – u 57. godini opet strijelac u službenoj utakmici 2. međimurske lige

Osamdesetih godina prošlog stoljeća Boris je igrao u najboljim međimurskim klubovima koji su se tada takmičili u vrlo jakoj 3. ligi (Viko Omladinac Novo Selo Rok, MTČ-Sloga Čakovec), a karijeru je započeo u Rudaru iz Murskog Središća, gdje je već sa 17 godina nastupao za seniorsku ekipu. Bio je neuhvatljivo desno krilo, a kao srednjoškolac neprikosnoveni prvak u krosu ostavljajući iza sebe neke kasnije poznate atletičare. Najljepše nogometne dane, kako kaže, proveo je u Poletu iz Svetog Martina na Muri. Nastupao je i za nekoliko slovenskih klubova, a najdulje za NK Veržej koji se takmičio u 2. ligi. Igrao je za novac i u svakom prijelaznom roku tražio klub koji je nudio više.

Najveća želja bila mu je zaigrati u prvoj ligi. Pokojni susjed obećao mu je ako to ostvari, pokloniti će mu zlatni sat, no od toga kao i sata na žalost nije bilo ništa, iako smatramo da bi Boro bio vrlo dobar prvoligaški igrač.

No, iako mu se neke ambicije u dugoj i prebogatoj nogometnoj karijeri nisu ostvarile, one koje nije imao postale su stvarnost. Već nekoliko godina pišemo o Borisu kao svjetskom rekorderu koji u svojim pedesetim godinama još aktivno igra i svake godine ruši svoj vlastiti rekord kao najstariji strijelac u nekoj službenoj svjetskoj ligi.

Prije dva tjedna registrirao se za NK Omladinac iz Mačkovca koji se natječe u 2. međimurskoj ligi. Danas u nedjelju 19. rujna igrali su su protiv NK Vučetinec i izgubili s 2:1. Nakon što je Vučetinec poveo, Boris Radiković, koji je odigrao cijelu utakmicu, izjednačio je prekrasnim solo prodorom na 1:1. Prevario je i pretrčao dva protivnička igrača i majstorski loptom prebacio vratara protivničke momčadi.

Tako je Boris Radiković postao strijelac na službenoj utakmici 2. međimurske lige i opet oborio svoj vlastiti svjetski rekord koji je postavio prošle godine, ali sada u 57. godini života.

Na tome i prekrasnom zgoditku čestitao mu je i sudac utakmice Ivo Žganec, što se, moramo priznati, ne događa često.

Kao zanimljivost dodati ćemo još da je najmlađi igrač u njegovoj ekipi Dino Krištofić mlađi od njega punih 40 godina pa bi mu Boris mogao biti i djed. Bez obzira na veliku generacijsku razliku suigrači ga veoma cijene te su na njega ponosni i drago im je što mogu reći da igraju s jednim svjetskim rekorderom!

(R. Tomanić, foto: T.T., arhiva)