U 40 godini istrčao svoj prvi maraton u životu. Svaka čast!
Emil Vidra, neki ga možda i bolje poznaju pod omiljenim nadimkom njegovih prijatelja „Kefica“,mladi čovjek iz Peklenice sportom se bavi od malih nogu. U sport se zaljubio , naročito u nogomet već u osnovnoj školi. U to vrijeme o trčanju kao zasebnoj sportskoj disciplini nije previše razmišljao, to je došlo s vremenom.
Rado se prisjeća svojih početaka kada ga je nastavnik tjelesnog u OŠ Mursko Središće Vladimir Cizar , kaže , na školskoj utakmici M. Središće-Štrigova nazvao ključnom osobom. Ta ga je pohvala usmjerila da se u ozbiljnije počne baviti nogometom u to u mlađim kategorijama NK „Rudar“ gdje dolazi na daljnje nogometno usavršavanje u ruke kako veli „treneru svih trenera“ za njega Darku Robu Robsonu.
U Rudaru provodi niz prelijepih godina prošavši sve uzraste od pionira pa do seniora i danas veterana. Prisjeća se puno osvojenih naslova, polufinale kupa s juniorima, finale kupa s kadetima itd….
Zatim prelazi NK „Plavi“ iz Peklenice gdje ostaje tri godine i donosi zajedno sa suigračima tri naslova prvaka započevši od 3. ŽNL pa na više. Sjeća se utakmice u borbi za viši plasman protiv direktnog konkurenta Galeba i fenomenalne pobjede od 12:1, a on postigao sedam golova. Uvijek na leđima s brojem 11, a postizanje golova mu je bilo u krvi.
Nogomet mu je donio puno lijepih i sretnih trenutaka pa se tako prisjeća i ponosan je na zgoditke koje je kao igrač Selekcije Grada Mursko Središće postigao tada protiv prvoligaša Čakovca kojeg je vodio legendarni Ilija Lončarević kao i zgoditaka postignutih protiv tadašnjeg prvoligaša Varteksa.
Bio je i godina dana profesionalac u Kanadi kao član NK „Croatie“. Nakon povratka iz Kanade postaje član Mure iz Hlapičine, pa zatim u Hajduku Wiesbaden, NK Petišovci da bi se opet vratio u NK Plavi.
Na dvoranskom prvenstvu Međimurja postaje najbolji strijelac s 14 golova, zahvaljujući ekipi Plavih koja je sve podredila tome da ja budem prvi strijelac.
Svoje najzrelije godine provodi u NK „Napredak“ iz Gornjeg Kraljevca. Jako puno lijepih trenutaka veže Emila za taj klub. Osvojeno prvenstvo 2011/12. godine, bezbroj postignutih golova, predivnih druženja, ostvarenih prijateljstava, a i klub u kojem sam završio svoju aktivnu nogometnu karijeru te od njih bio ispraćen na najljepši način, na čemu sam im neizmjerno zahvalan. Karijeru je zvršio na proslavi 50-te godišnjice kluba i svog četrdesetog rođendana.
Zbog ozljede 2018. godine prestaje s igranjem nogometa te se aktivnije okreće svojoj drugoj sportskoj ljubavi trčanju. Nije ta ljubav došla preko noći, nego polako. Prvo je to bilo rekreativno trčanje koje mu je upotpunjavalo njegove sportske apetite, nakon prestanka igranja nogometa..
I tako pomalo kao član TK „Rudar“ Mursko Središće kroz utrke Lige, te sudjelovanja na raznim drugim utrkama sve više i više rasla je i ljubav prema trčanju, kao nečem sasvim novom u odnosu prema nogometu. Za mene osobno solidni rezultati na utrkama od 8 i 3,1 km (3. mjesto u kategoriji M40) u meni su probudili onaj novi impuls i žar za natjecanjem koji sam izgubio u igranju nogometa.
I kad tako kreneš postaviš neki cilj, a moj je bio da jednog dana istrčim pravi puni maraton.
Normalno da sve to nije moglo doći odjednom pa sam prije toga istrčao puno i puno kilometara što na treninzima što na utrkama.
Zatim sam polako krenuo s polumaratonima, prvi je bio HENDRIX u Zagrebu, na koji me prijavila supruga, pa Dugo selo, Čakovec dva puta i Varaždin. Usput sam trčao lige kao i humanitarne utrke UNICEF-a.
I tako nakon otrčanih par polumaratona kak veli Emil, apetiti su porasli te je došlo do odluke da ove godine napravim dobre prave pripreme za maraton.
Intenzivne pripreme trajale su puna tri mjeseca i prva provjera kvalitete istih pila je prijava za ¾ maratona (32 km) na Bundeku u Zagrebu . Nakon istrčanog Bundeka i za mene solidnog vremena 2 sata i 50 minuta, prijavljujem maraton u Ljubljani(Slo).
Ono što moram još istaknuti da me ozljeda zadnje lože i lista izbacila iz punog treninga puna dva tjedna, te ovim putem moram posebno zahvaliti fizioterapeutu Petru Rihtarecu na njegovom angažmanu i trudu u saniranju tih mojih ozljeda. Svakako da je postojala sumnja da li ići ili ne na maraton no velika želja kao i savjeti mojih trkačkih prijatelja Martine Bezek i Stanka Tuksara pomogli su mi u tome da odluči konačno i da idem na utrku.
Sam maraton se održavao u Ljubljani 23. 10 2022. godine u prekrasnom ambijentu na ulicama Ljubljane uz praćenje mnogobrojne publike i njihove velike podrške svim natjecateljima.
Recimo da je u svim kategorijama nastupilo oko 10.000 natjecatelja.
Kako je to bila moja prva natjecateljska utrka maratona, moram reći da sam se za vrijeme utrke osjećao dosta dobro uz nekoliko manjih kriza, ali uz pomoć Stanka Tuksara s kojim sam veći dio utrke trčao u društvu i koji je iskusniji u tome, te me podržavao i ohrabrivao uspio sam istrčati svoj prvi maraton, a moram reći i da vrijeme od 4,01 za mene predstavlja rezultat kao da sam istrčao svjetski rekord.
Moram spomenuti i Moniku Jalšovec iz Štrukovca našu sugrađanku koja je također bila sudionica maratona i koja mi je također pravila društvo tijekom maratona. Lakše je kad imaš nekog pored sebe koji ti je podrška te ne razmišljaš samo o kilometrima ispred sebe.
Zahvala ide i mom sponzoru Miljenku Šardiju iz Peklenice, ali živi u Ljubljani, i na njegovoj pomoći u nabavi sportske opreme.
Da i nikako ne smijem ne spomenuti i svoje dvije cure suprugu Ninu i kćerkicu Lenu koje su mi stalno i cijelo vrijeme bile velika potpora, zato svima jedno veliko HVALA!
Teško je to objasniti nekome kolika je to sreća, zadovoljstvo, koliko emocija izbija iz čovjeka kad zadnjim atomima snage prolaziš ciljnu crtu svjestan da si pobijedio samog sebe, ostvario jedan neostvareni san , a tamo u cilju dočekaju te tvoji najdraži te je savim normalno da je tu bilo i suza i smijeha i zagrljaja i velike velike sreće.
Nakon što je jedan od ciljeva ostvaren ono što je sad pred Emilom prema njegovim riječima to je ultramaraton, no zato treba još puno, puno pretrčanih kilometara.
Na kraju velike čestitke Emilu i od strane portala Muralist na ovome zaista impresivnom uspjehu, uz želju da mu se ostvare svi zacrtani trkački ciljevi!
(tekst: zr, foto: zr, osobna arhiva Emil Vidra)
