Čakovečke sportske legende: Danijel Štefulj – Njemačka me naučila radu, redu i disciplini

Četvrti gost Tribine “Čakovečke sportske legende” koju organiziraju Zajednica sportskih udruga Čakovca i Međimursko veleučilište u Čakovcu bio je legendarni nogometaš Varteksa, Dinama, Hannovera i Međimurja Danijel Štefulj. Danas 46. godišnji Štefulj u razgovoru s moderatorima tribine, studentima MEV-a, prisjetio se svojih igračkih početaka, marljivog rada i svakodnevnog treniranja.

Radne karakteristike pripremile su ga za najveće uspjehe u karijeri od kojih je prvi bio prelazak u zagrebački Dinamo. Nakon toga uslijedio je poziv u hrvatsku nogometnu reprezentaciju gdje je odigrao dvije prijateljske utakmice za Vatrene. “Jedna od tih utakmica bila je Osijeku i mi smo krenuli iz Zagreba na dan utakmice dva sata prije konferencije za medije na kojoj je trebao govoriti izbornik Miroslav Blažević. A upravo nas je Ćiro, mene i Slavena Bilića, vozio u svom Maseratiju do Osijeka. Da skratim priču – stigli smo na vrijeme” rekao je.

No, iako je radio s mnogim trenerima, uključujući i trenera svih trenera, kao najdražeg i najboljeg stratega istaknuo je Branka Ivankovića. “On mi je bio trener u Varteksu, a kasnije, kada je preuzeo klupu Hannovera uzeo me sa sobom i uspio sam se tamo ustabiliti” izjavio je Štefulj. Rođeni Međimurec za njemački klub nastupao je šest sezona, upisao 130 nastupa te postigao 15 zgoditaka. “To su bili moji najdraži dani. S klubom smo ušli u Bundesligu, a vodstvo i navijači su cijenili moju borbenost i doprinos na terenu. Zato su me na kraju i izabrali za kapetana” rekao je, između ostalog, o Njemačkom iskustvu.

Ipak, Hannover ga je uspio promijeniti i kao osobu. “Njemačka me naučila redu, radu i disciplini. Sazrio sam kao osoba, oženio se, osnovao obitelji i to mi je na kraju bila najveća nagrada”, naglasio je. Prvoligašku karijeru okončao je u Međimurju, ali je još uvijek, duboko u 40-tima, igrao i za austrijske klubove. Danas je trener mlađih kategorija u kampovima koje Hannover ima zajedno s hotelskom grupacijom Falkelnsteiner u Zadru i na Krku. U osvrtu na karijeru zadovoljan je učinjenim, a veseli ga što se ga u Hannoveru redovito sjete. “Jednom godišnje me pozovu na jednu prvoligašku utakmicu, redovito sudjelujem na malonogometnim veteranskim utakmicama. Ljudi gore me još uvijek cijene, uvijek pitaju kako sam, što radim, navijači traže autogram i fotografiranje” kazao je i dodao kako ima dojam da u Njemačkoj cjenjeniji nego u svom rodnom kraju. “Ovdje me nitko ne zove na utakmice, mogu se prošetati gradom i nitko me neće primijetiti ili prepoznati” progovorio je. Mladim studentima MEV-a je poručio kako samo trening i ustrajanje u onome što rade ih može dovesti do cilja. Nakon službenog dijela Tribine, Štefulj je u opuštenoj atmosferi sa studentima prepričavo mnoge anegdote s i oko nogometnih terena koje je doživo u prebogatoj karijeri.

Tribinu “Čakovečke sportske legende” Zajednica sportskih udruga Čakovca je pokrenula prije dvije godine s ciljem podsjećanja javnosti na sportske zasluge određenih pojedinaca, ali i kao način da se Grad zahvali tim pojedincima za sve ono što su učinili na promociji sporta i Čakovca. Da bi osoba mogla biti predstavljena na tribini “Čakovečke sportske legende”, uz to što je napravila neki nacionalni rezultat, morala bi zadovoljiti jedan od dva uvjeta – živjela je (ili još živi) na područja grada ili je bila član sportskog kolektiva iz Čakovca. Od prošle godine partner održavanja Tribine je Međimursko veleučilište u Čakovec. Studenti Menadžmenta turizma i sporta u sklopu kolegija Povijest sporta pripremaju pitanja i moderiraju Tribinu.

(Miljenko Dovečer, MEV, foto: MEV)