Temeljem objavljenog članka na stranicama portala Međimurski.hr pod naslovom “RADIM U OSINJAKU!”, TVRDI NAČELNIK OPĆINE GORNJI MIHALJEVEC, novinara Ivice Jurgeca objavljenog 24.11.2021. nastavlja se neprimjeren obračun s neistomišljenicima i lažno glorificira rad i dosezi Općinskog načelnika Općine Gornji Mihaljevec.
Naime imenovanje „kritičara“ bez argumenata predstavlja diskriminaciju koja je zabranjena Zakonom o sprečavanju diskriminacije, te je jasno da ću ja, a vjerujem i ostali prozvani zatražiti zaštitu Pučkog pravobranitelja. Nadalje, ljudi ne znaju, ali objavom me g. Lovrec prisilio da to javno iznesem, da Općina tj. Načelnik plaća iz proračuna nekim medijima da „lijepo pišu“ o Općini. Pa tako i Međimurski.hr prima od Općine Gornji Mihaljevec 625 kn/mjesečno za takvu rabotu. Te je jasno da je novinar Jurgec zanemario profesionalizma u novinarstvu, te je iznio izjavu jedne strane, bez da je o tome pitao drugi stranu. Ne sporim da je mogao obaviti kao intervju takvog sadržaja, ali je onda morala postojati naznaka da je to „sponzorirani članak“. Ovako je to opetovano obmana javnosti.
Radi informiranja građana moram ukratko objasniti o čemu se radi, jer sam prozvan.
Odnosi između sadašnjeg načelnika i mene počeli su se zaoštravati kada sam osnovao udrugu Veteran – društvo branitelja domovinskog rata. Protestno je odbijao sudjelovanje u bilo kakvim aktivnostima udruge te je nazočio događanjima samo za potrebe slikanja dok poštovanje prema braniteljima nikad nije odavao na način da prisutne počasti kojom rijeći ili pak zapali svijeću. Odbio je postavljanje spomen ploče koja je ipak iduće godine na njegovo izrazito nezadovoljstvo postavljena, također je odbio uređenje dijela općinskog groblja u spomen braniteljima. Smatram da je to dovoljan razlog da pomislim ako nema poštovanja prema braniteljima, a niti prema ostalim mještanima od kojih nema koristi. Poštovanje iskazuje samo onima od kojih ima koristi (čitaj dok se skupljaju glasovi), a dok ih više ne treba zaboravlja ih na isti način kao i branitelje.
Želim još reći da ja nisam „isluženi političar“, jer nikada nisam bio političar, nego sam isluženi vojnik – VETERAN, no to on nikada neće shvatiti jer se za vrijeme Domovinskog rata morao školovati, dok je njegova generacija krvarila po bojišnicama ili su kao ročnici odslužili dug prema Domovini služeći vojni rok.
Otvorena i javna mržnja prema meni započela je u vrijeme predizborne kampanje kada sam odabrao stati na stranu protukandidatkinje. Iako nisam sudjelovao direktno u kampanji već sam obavljao tehničko informatičke poslove za izborni stožer mržnja prema meni je rasla jer sam na svom profilu dijelio bolne točke sadašnjeg načelnika. Ajmo reči usudio sam se javno iznjeti činjenice o načelnikovom radu koje nisu bile njemu po volji pa je mržnja dosegla tu razinu da je potražio zaštitu Općinskog suda što mu je bilo odbijeno ali time se naravno nije „pohvalio“ jer uvjerili smo se do sad da zna dobro isticati svoje uspjehe koji su sagrađeni na tuđim leđima dok za propuste redovito krivi sve oko sebe samo sam ne zna priznati krivicu i grešku. Tako ispada po njegovim riječima da sve sam radi i da su zaposlenici Općine nesposobni i ništa ne znaju…kako to da onda još uvijek rade na općini? I tko to od koga što skriva? U općinskom vijeću je imao i dalje ima većinu te mu to služi kao idealni paravan za provođenje vlastite samovolje.
Jasno je da načelniku smetam jer ga traženjem istine ometam u njegovim podmuklim planovima.
Jasno je da je svaka javna osoba podložna javnoj kritici, pa ako se g. Lovrec ne može nositi s tim, onda je uzeo malo preveliki zalogaj.
Smatram da mi je obveza upoznati javnost što stoji iza slatkorječivosti i žrtve Načelnika. Naime Načelnik vrši pravi mobing prema zaposlenicima, od galame do nazivanja neprimjerenim pridjevima, izdavanjem naredbi kao da su psi na dresuri, traženjem od njih da provode radnje koje se protive propisanim postupcima, sakrivajuči od njih informacije od bitnog značaja za pravovremeno obavljanje poslova i slično. Kažnjava neke djelatnike time da se ostalima isplati „Božićnica“ a njima ne. Kaže da s JUO komunicira elektroničkom poštom, a rade ured do ureda? Nitko do sada se nije požalio da ima problem u komunikaciji s zaposlenicima osim načelnika i možda njegove najvjernije zagovornice.
U Općini Gornji Mihaljevec se paketi pomoći staračkim domaćinstvima koje osigurava Crveni križ i u suradnji s Maticom umirovljenika distribuiraju potrebitima prema listi koju je valjda definirala predsjednica Ogranka i Matice umirovljenika Međimurske županije, te pri tome korisnicima govore kao im je to osigurao Načelnik i Općina samo kako bi si podigao ugled. Da ne spominjem da se pri tom članovi udruge umirovljenika neovlašteno koriste službenim vozilom općine i ne vode evidenciju prijeđenih kilometara što je protuzakonito. A druge udruge nemaju pravu na službeno općinsko vozilo.
Mislim da je jasno da jedan čovjek u nijednoj instituciji ne može ništa napraviti sam i da Načelniku nema JUO i vrijednih ljudi u njemu, da nema vrijednih zaposlenika u Općini, on bi bio izgubljen. I to se već jednom dokazalo kada je službenica otišla na porodiljni (svoj zadnji radni dan najavila je dva mjeseca ranije). Tada načelnik punih šest mjeseci nije zaposlio zamjenu, a u uredu je primala stranke i javljala se na telefon upravo protukandidatkinja protiv koje je u kampanji imao same ružne riječi.
Najavljeni inspekcijski nadzori su dolazili na zatvorena vrata, poslovanje je bilo naštimano da paše jer on kao vrsni knjigovođa to može „spokati sve prek noći“. Zaposlenici Općine su na rubu izdržljivosti, te su počeli davati ostavke, što je izgleda i cilj Načelnika, da „dovede svoje ljude“ iako je to smiješan razlog, jer sve te ljude je zaposlio upravo Lovrec u svom mandatu.
G. Lovrec je pretvorio Općinu Gornji Mihaljevec u „Općinu slučaj“, nije druga strana u predizbornoj kampanji vršila „prljavu kampanju“ nego upravo njegova ekipa. Općina Gornji Mihaljevec ne surađuje ni sa jednom susjednom Općinom ni sa Županijom. Susjedni Općinski načelnici se klone i njega i Općine Gornji Mihaljevec.
Načelnik, evo u svojem već trećem mandatu nije lipe odvojio za poljoprivredu, za turizam, za poduzetništvo, za pomoć mladim obiteljima kod izgradnje prvog doma, za pomoć ljudima koji su se doselili u Općinu itd.
Da se razumijemo, nisam ja protiv Lovreca već protiv njegovog načina rada i ponašanja prema ostalom čovječanstvu. Svojedobno sam mu i pomagao, besplatno uređivao općinsku web stranicu, slao prijedloge, predloške, nacrte i slično za izradu dokumenata. Sve to je stalo i postalo beskorisno kada je osjetio moć ….kakao kažu dajte čovjeku vlast pa ćete vidjeti kakav je.
Za kraj važno je i spomenuti da je točno da su udruge koje vodim pokrenule neke aktivnosti glede poštivanja pozitivnih hrvatskih zakona u Općini Gornji Mihaljevec, te je Načelnik dobio prema našim informacijama već dvije kazne zbog nepoštivanja Zakona. I to javnost ne zna, ali zna da Načelnik „radi u osinjaku“. Navodno je angažirao odvjetnika, žalio se i predmeti su sada na sudu. No, ovdje se potpuno iskrivljuje istina, a to je da nisam ja prijavo Načelnika kao fizička osoba nego udruga, a prijavu sam samo potpisao kao ovlaštena osoba. Drugo, ako Načelnik mora platiti kazne tko onda krši zakon? Tomašić ili Lovrec?
I bilo bi jako zanimljivo vidjeti čijim novcem se spomenuti odvjetnik u navedenim predmetima, jer se kazna odnosi na fizičku osobu u pravnoj osobi, pa je jasno da se za to ne može koristiti proračunski novac.
Željko Tomašić