U hrvatskom civilnom društvu postoji jedna stara pojava: najviše buke oko izbora vodstva stvaraju upravo oni koji – formalno – s tim nemaju nikakve veze. Nisu članovi udruge, nisu sudjelovali u radu, ne poznaju procese, ali imaju snažnu potrebu komentirati, predviđati katastrofe i dijeliti etikete. Zašto se to događa?
- Iluzija utjecaja: potreba da se bude “važan” bez odgovornosti
Ljudi koji nisu dio neke organizacije često žele ostaviti dojam da “znaju što se događa”. Komentiranje tuđih izbora daje im osjećaj važnosti, ali bez ikakve odgovornosti. To je sigurna pozicija:
- mogu kritizirati,
- mogu predviđati propast,
- mogu širiti glasine, a da pritom ne moraju ništa raditi, ništa dokazati i ni za što odgovarati.
- Strah od reda i transparentnosti
U mnogim sredinama navikli smo na netransparentne procese, improvizaciju i “dogovore iza zatvorenih vrata”. Kada neka udruga radi suprotno – planirano, uredno, transparentno i institucionalno – to izaziva nelagodu kod onih koji su navikli na kaos.
U takvom okruženju uredna tranzicija vodstva izgleda gotovo sumnjivo: “Kako to da se nitko ne svađa? Kako to da nema drame? Kako to da sve ide po planu?”
Za neke ljude – to je neprirodno.
- Vanjski komentatori često ne razumiju unutarnju logiku udruge
Svaka udruga ima:
- svoje članstvo,
- svoj statut,
- svoje procedure,
- svoje kriterije za izbor vodstva.
Oni koji nisu članovi nemaju uvid u rad, rezultate, odnose, povjerenje i procese. Zato njihovi komentari nemaju težinu – ali imaju glasnost. A glasnost se u javnosti često pogrešno tumači kao relevantnost.
- Projekcija vlastitih problema
Ljudi često u tuđim organizacijama vide ono što nose u sebi:
- ako su navikli na sukobe, očekuju sukobe,
- ako su navikli na raspad, predviđaju raspad,
- ako su navikli na nelegitimne izbore, sumnjaju u legitimne.
To nije analiza – to je projekcija.
- Medijska logika: drama se bolje prodaje od stabilnosti
“Udruga provodi urednu tranziciju vodstva” – to nije vijest. “Udruga će se raspasti kad ode predsjednik” – to je drama, a drama se dijeli, komentira i širi.
Zato se u javnosti često stvara slika nestabilnosti, iako je stvarnost potpuno suprotna.
- Uspješne i stabilne organizacije izazivaju otpor
Udruga koja radi:
- planski,
- transparentno,
- bez politike,
- bez pogodovanja,
- bez kaosa, predstavlja prijetnju onima koji žive od nereda.
Stabilnost je opasna – jer pokazuje da se može raditi drugačije.
- Tko ima pravo odlučivati? Samo članovi.
Najvažnija činjenica: o vodstvu udruge odlučuju isključivo njezini članovi. Ne susjedi, ne komentatori, ne “stručnjaci sa strane”, ne oni koji nikada nisu sudjelovali u radu.
Vanjski glasovi mogu stvarati buku, ali nemaju legitimitet, nemaju ovlasti i nemaju utjecaj.
Zaključak: buka je prolazna, institucija ostaje
U svakoj tranziciji vodstva pojave se glasine, predviđanja katastrofe i “stručnjaci” koji nikada nisu kročili u udrugu. To je normalna pojava u društvu koje još uči razlikovati javnu percepciju od stvarnog institucionalnog života.
Ali jedno ostaje jasno: organizacija koja radi planski, transparentno i u skladu sa svojim statutom – ne ovisi o pojedincu, nego o sustavu. A sustav grade članovi, ne promatrači sa strane.
Branitelji zajedno