Međimurje, nekad simbol gospodarske živosti i stabilnosti, danas se sve više suočava s ozbiljnim problemima stagnacije. Iako se regija dičila razvijenim poduzetničkim duhom, jakom industrijom i izvozno orijentiranim gospodarstvom, posljednjih desetak godina ekonomski zamah znatno je usporio. Mladi masovno odlaze raditi u Austriju, Njemačku i Irsku, a njihove radne pozicije sve češće popunjavaju strani radnici iz Nepala, Filipina i drugih zemalja.
No, mnogi stručnjaci smatraju da Međimurje danas moglo biti duplo razvijenije da lokalna politika nije godinama vodila politiku konfrontacije sa Zagrebom.
Politika prkosa – skupa igra
Lokalne vlasti u Međimurju često su ulazile u otvorene sukobe s državnim institucijama u Zagrebu. Sporovi oko infrastrukturnih projekata, poreznih olakšica i investicijskih planova rezultirali su blokadom ključnih investicija koje su mogle značajno promijeniti gospodarsku sliku županije.
Primjeri su brojni:
- Zaustavljene investicije – nekoliko projekata vrijednih desetke milijuna eura nije dobilo zeleno svjetlo jer se lokalna i državna vlast nisu mogle dogovoriti.
- Nerealizirane prometne veze – Međimurje i dalje nema kvalitetnu brzu cestu prema Zagrebu, što investitorima smanjuje interes i povećava logističke troškove.
- Izostanak poticaja za ključne sektore – dok su druge županije povlačile EU sredstva i državne poticaje, Međimurje je često kaskalo zbog proceduralnih i političkih prepucavanja.
Posljedice – odlazak mladih, uvoz radne snage
Takva politika imala je dugoročne posljedice. Najveći gubitak je odlazak mladih i obrazovanih ljudi. Prema neslužbenim podacima, svake godine iz Međimurja ode više od tisuću radno sposobnih ljudi, većinom visokoobrazovanih. Na njihova mjesta dolazi nekvalificirana radna snaga iz trećih zemalja, koja omogućuje da pogoni ostanu otvoreni, ali ne doprinosi dugoročnom razvoju.
U isto vrijeme, domaće kompanije bilježe stagnaciju. Proizvodnja se održava, ali bez inovacija i rasta dodane vrijednosti, dok se konkurencija u drugim dijelovima Hrvatske i regije ubrzano modernizira.
Što je moglo biti drugačije
Stručnjaci smatraju da bi uz bolju suradnju s državom i pametno korištenje EU fondova Međimurje danas moglo imati:
- dvostruko veći BDP po stanovniku,
- razvijeniju prometnu infrastrukturu koja bi ga povezivala s glavnim prometnim koridorima,
- centar za inovacije i nove tehnologije koji bi zadržao mlade,
- te snažniji turizam koji bi koristio blizinu Austrije, Slovenije i Mađarske.
Umjesto toga, regija danas tone u demografsku i gospodarsku krizu, a vizija “malog europskog Tigra”, kako su ga neki nazivali početkom 2000-ih, ostaje samo neostvareni san.
Put naprijed
Analitičari poručuju da je krajnje vrijeme da lokalna politika prestane s inatom i počne raditi partnerski s državnim institucijama i europskim fondovima. Bez zajedničkog plana razvoja i strateških investicija, Međimurje riskira daljnje gospodarsko propadanje i potpuni gubitak domaće radne snage.
Jer, kako mnogi naglašavaju – Međimurje nije siromašno zato što nema potencijala, nego zato što ga vlastita politika godinama sputava.
(rt, foto: ilustracija)