Zakon o djelatnosti psihoterapije ne smije diskriminirati

Sporan članak 5. novog prijedloga Zakona nije u skladu s preporukama Europske komisije

Nakon višegodišnje analize i usklađivanja s preporukama Europske komisije u saborsku proceduru upućen je nacrt konačnog prijedloga Zakona o psihoterapiji. Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH) pozdravlja prijedlog Zakona i drži njegov sadržaj kvalitetnim jer adekvatno regulira djelatnost psihoterapije, no naglašava da je osobito sporan članak 5. pod točkom 2., koji je bio sasvim adekvatan u prvom čitanju, no nekim čudom je izmijenjen na način da u Zakon uvodi diskriminaciju onih osoba koje su završile opsežnu i od Europe priznatu edukaciju, a po struci nisu liječnici, psiholozi, socijalni radnici niti edukacijski rehabilitatori.

Članak 5. pod točkom 2 isključuje mogućnost da psihoterapeuti budu osobe koje su završile edukaciju iz psihoterapije i propedeutiku psihoterapije tj. interdisciplinarni studij u trajanju od 585 sati koji uključuje kolegije iz psihijatrije, psihologije, rehabilitacijskih znanosti i socijalnog rada te kliničku praksu na psihijatriji, koja služi kao teoretska podloga za trening iz psihoterapije. Time se isključuje mogućnost da psihoterapeut bude netko tko je završio fakultet iz psihoterapije, na primjer u Beču ili Ljubljani.

„SPUH se godinama zalaže za donošenje zakona koji će regulirati djelatnost psihoterapije u Hrvatskoj. Ovaj prijedlog zakona smatramo iznimno kvalitetnim, izuzev članka 5. pod točkom 2, koji zapravo zabranjuje stjecanje zvanja psihoterapeut osobama koje imaju završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij, osim onim osobama koje su završile medicinu, socijalni rad, psihologiju i edukacijsko rehabilitacijski fakultet.

Bilo je mišljeno, i u prvom čitanju prihvaćeno, da takvi pojedinci uz završetak višegodišnje edukacije (najčešće četiri godine) iz psihoterapije, moraju završiti i studij propedeutike da bi se zvali psihoterapeutima. Na taj bi način bili podjednako osposobljeni za djelatnost psihoterapije kao i njihove kolege psihijatri, socijalni radnici, psiholozi i oni sa završenim studijem edukacijske rehabilitacije.

Svi oni; psihijatri, socijalni radnici, psiholozi i oni sa završenim studijem edukacijske rehabilitacije, koji bi završili samo tri godine psihoterapijske edukacije, dobili bi naziv savjetodavnog terapeuta, dok bi ostale struke, uz završene tri godine psihoterapijske edukacije, morali završiti još i propedeutiku psihoterapije za isti naziv.“ poručio je predsjednik SPUH-a, dr. med., psihijatar i psihoterapeut, primarijus Jadran Morović.

Morović pojašnjava da sve psihoterapijske škole  priznate od Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske zadovoljavaju kriterije Europske asocijacije psihoterapeuta.

Djelatnost psihologije se razlikuje od djelatnosti psihijatrije, i djelatnost psihoterapije se razlikuje i od psihologije i od psihijatrije (npr. i antropologija se razlikuje i od psihologije i od sociologije iako postoje sadržaji koji se poklapaju).  Cilj je da se psihoterapija  ozakoni kao  zasebna djelatnost. U Europi  niču i fakulteti iz psihoterapije, a tranzicija u kojoj smo mi sada, trebala bi biti fleksibilnija i ne bi se trebala voditi diskriminacijskom politikom.

Pogrešno je kreirati sliku da se psihoterapijom može baviti bez temeljite edukacije. Svaka škola psihoterapije uključuje barem četiri godine ozbiljne edukacije koja uključuje i praksu pod supervizijom. Studenti su dužni imati određeni, nezanemariv broj sati edukacije, supervizije, individualne psihoterapije i ostalog profesionalnog razvoja (sudjelovanja na kongresima, konferencijama), kao i prema potrebi studij propedeutike ukoliko ne pripadaju grupi gore navedenih zanimanja. S druge strane Europska asocijacija psihoterapeuta propisuju uvjete za stjecanje zvanja psihoterapeuta te jasno diferenciraju psihoterapiju od psihologije i psihijatrije.

„No čini se da bi struja koja je sada jaka i utjecajna i koja je uspjela od prvog do drugog čitanja Zakona u Saboru izmijeniti cjelokupnu ideju Zakona i ozakonjenja psihoterapijske djelatnosti, rado nosila titulu psihoterapeuta bez adekvatne škole, odnosno psihoterapijske edukacije. Dovoljno bi bilo da je netko psihijatar ili psiholog! Smatram da to nije dobro, da nas to vrača u sredinu prošlog stoljeća, u vrijeme kada su psihoterapeuti bili psihijatri, a psiholozi radili kao psihoterapeuti u njihovoj sjeni.“ izjavio je Morović.

Zaključno, Morović je podsjetio na važnost ovog Zakona uzimajući u obzir odgovornost prema pojedincu i društvu u cjelini.

„Psihoterapija je uistinu iznimno odgovorna djelatnost u kojoj nema mjesta neozbiljnim pojedincima i osobama koje nisu spremne ponajprije na rad na sebi, uz stalno učenje i usavršavanje. Trajanje same edukacije te osobna psihoterapija i supervizija od strane licenciranih i certificiranih učitelja daju velik kredibilitet osobama koje će završiti obrazovanje i pružati usluge psihoterapije. Apeliram još jednom da struka (psihoterapeuti) da zadnju riječ, a da Zakon ne diskriminira one koji su niz godina uložili u svoje obrazovanje.“, zaključio je Morović.

Kontakt za medije:

Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH)

Maksimirska 51, 10000 Zagreb

info@savez-spuh.hr

091 520 0005