Kad bi nastao pakao, mi smo bili tu. Prošli smo cilo područje gdje se provodila operacija Maslenica, borili se di god je pucalo, a danas nas nitko ne zove na obilježavanje te naše bitke. Nitko se ne sjeti zapovjednika postrojbi i ratnika koji su ratovali, ginuli, bili ranjeni.. Ne, oni danas imaju mimohod zadarskim ulicama u sjećanje na tu našu hrabru bitku, ali bez nas! Ponosan sam što sam bio hrvatski vojnik, no sada sam i žalostan – u jednom dahu, svoje osjećaje povodom obilježavanja 29 obljetnice „Vojno redarstvene operacije Maslenica ’93.”, iznio nam je legendarni “maljutkaš” Želimir Morović.
Sada pukovnik Hrvatske vojske u mirovini, nije sudjelovao na svečanom protokolu vojne operacije koja je bila prekretnica u oslobodilačkom Domovinskom ratu, jer se na njih, na hrabre ratnike, jednostavno uvijek – zaboravi…
Iako je kao zapovjednik protuoklopne raketne satnije, pod direktnim zapovjedništvom generala Janka Bobetka, te operativnog zapovjednika generala Ante Gotovine, bio glavna karika u oslobađanju zadarskog zaleđa, te se prije tri desetljeća tom bitkom nanovo krenulo u prometno spajanje Hrvatske, njenog sjevera i juga.
– Gotovina je koristio “protuoklop” u najkritičnijim situacijama, kad je sve palo i nitko više nije mogao reagirati u tim nemogućim situacijama. Tada je slao nas – prisjeća se danas 62-godišnji Morović, rodom iz Kukljice s otoka Ugljana, koji je s Isusovim godinama, sa 33 u životnom kalendaru krenuo u rat.
Kao običan vojnik, a zatim kao zapovjednik protuoklopne raketne satnije, te kao pomoćnik načelnika topništva Zbornog područja Split za protuoklopnu borbu od 1992. pa sve do mirnodopske do 2000.
Vojsku je morao napustiti 2000. godine, kada je pod predsjednikom Stipom Mesićem, veliki broj branitelja umirovljen.
– Jugooficiri su time ispunili još jedan svoj plan i nakon rata – rasformirati hrvatsku vojsku! A koliko vidimo ide im i treća faza ratovanja! U prvoj smo vodili oružane bitke, u drugoj su nas demobilizirali bez ikakvog plana, vratili ratnike na ulicu, dok nas u trećoj zanemaruju, zaboravljaju na nas! Kao da su se ti brojni političari borili na ratištu, a ne mi! To je naš dan, a ne njihov. No za njih je rađen protokol, dok nas nikoga ne zovu, ni zapovjednike ni vojnike – razočaran je, ogorčen Morović koji je u rat krenuo, kao i većina iskonskih hrvatskih branitelja, s dušom, srcem, zbog ljubavi prema Hrvatskoj.
Ostavio je uhodan ugostiteljski objekt, kamenoklesarsku radnju, uzeo auto, donirao ga za Hrvatsku vojsku, uzeo pušku i bio spreman svoj život dati za tu nam jedinu Domovinu.
– Žalostan sam, ali i ponosan na moje momke koji su sa mnom ratovali. Oni su bili ključni ljudi za operaciju Maslenica: Hrvoje Bajlo zvan Čutura, Elvis Mužanović, Josip Klanac, Marin Dežmalj, Marko Šarić koji je kao maloljetnik, sa 17 godina, ranjen i sada je 80 postotni invalid. Borio sam se rame uz rame sa junacima – sada nažalost pokojnim pukovnikom Danijelom Telesmanićem zvanim Dida, pa Leonardom Tomasom našim Okrutnim, Nebojšom Prtenjačom Prtom inače voditeljem na Radio 057, poručnikom Tomislavom Matešićem, tri brata – dva blizanca Antom i Ivom Baždarićem te najmlađim pokojnim Tomislavom Baždarićem. Te pokojnim Marinom Čurkovićem, pokojnim Neviom Palekom Sorom (pjesnik), Borisom Stanovićem, Berom Suračom, Antom Pevalovićem Noniem. S rođenim Amerikancom Karlom Roskeom koji je došao braniti zemlju svoje majke, pa Maurom Stipčevićem i Antom Bralom, te Tihomirom Beramom iz Poljica. Veliko hvala Željomiru Stanišiću, instruktoru koji je obučio ogroman broj operatora Hrvatske vojske na maljutkama uključujući i mene. I na kraju posebno hvala general pukovniku Krešimiru Ćosiću i general pukovniku Anti Gotovini za svesrdnu podršku u formiranju ovako elitne postrojbe. Hvala im svima od srca – kazuje nam Morović, koji je također u tim ratnim krugovima poznat po nadimku McKenzie, po američkom generalu iz Pustinjske oluje ili po nadimku Tojota.
(izvor: SLOBODNA DALMACIJA, https://slobodnadalmacija.hr/, foto: privatna arhiva pukovnik Želimir Morović)
