Mediji informiraju ovih dana javnost kako se po mnogim jedinicama lokalne samouprave u Međimurskoj županiji u organizaciji ogranaka UDVDR PMŽ obilježio Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje kod raznih spomenika (De gustibus non est disputandum), ali ne i na grobljima, te su služene Svete mise (koje doduše organizatori nisu platili, a znamo da se naručene Svete mise plaćaju).
Tu i tamo su nadahnuti oratori koji su odabrani po “političkom ključu” rekli koju riječ sjećanja i svi se dive “veličanstvenom obilježavanju” toga najvećega hrvatskoga praznika.
Sjeo sam na klupu kod centralnog križa na groblju i razmišljam gdje smo pogriješili ? Sve ovo o čemu sam do sada govorio podsjeća na organiziranu komemoraciju. Može li se pokolj u Vukovaru, Baćinu, Škabranji i ostalim hrvatskim mjestima obilježavati na isti način kao i veličanstvena pobjeda u Domovinskom ratu?
Hrvati imaju lijep običaj da za Sisvete ili Dušni dan polože cvijeće i zapale svijeće na grobovima najmilijih kojih više nema. Običaj polaganja vijenaca i paljenja svijeća kod raznih spomenika gdje nema poginulih i umrlih uvele su neke spodobe prošlih režima, koji to rade i dan danas, što smo imali prigodu vidjeti na nedavnom obilježavanja Dana antifašističke borbe kada su se slavili krvnici, jer komunisti i antifašisti očevesno nisu istoznačnica za antifašizam, jer fašisti su bili amateri u odnosu na zločine potonjih.
Zar hrvatski branitelji u Međimurju nisu zaslužili da bar predstavnike njihovih udruga primi Župan međimurski i čestita im njihov dan? Zar HRVI, udovice, djeca poginulih hrvatskih branitelja nisu zaslužili da se organizira prijem za njih u Županiji? Zar hrvatski branitelji po Općinama nisu zaslužili da ih primi Načelnik Općine i čestita im njihov dan?
Govornici kod spomenika se kunu kako neće zaboraviti poginule, a već samim time da ignoriraju njihove obitelji je jasno da su ih već zaboravili i žele se svijećama dodvoriti živima, ne bi li dobili koji glas više.
Gdje je nestala ljudskost? Gdje je nestala zahvalnosti hrvatskim braniteljima?
Kažu kako kopiraju vlast, pa rade isto tako. Koja oholost, pogledajmo Knin ovih dana. Je li udruge organiziraju obilježavanje u Kninu? Je li se samo polaže vijenac i pale svijeće?
Čak je i Vrhovni zapovjednik OS RH i Predsjednik RH u prigodi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja primio ratne zapovjednike postrojbi koje su učestvovale u VRO “Oluja”, a u organizaciji obilježavanja od strane Međimurske županije govori zapovjednik 2. domobranske bojne 24. domobranske pukovnije Varaždin, a ratni zapovjednik jedine međimurske postrojbe koja je učestvovala u VRO “Oluja” (34. inženjerijska bojna) je pozvan samo kao predsjednik udruge da zapali svijeću i time da dignitet organizatorima.
U sadržaju o “komemoraciji” na službenim stranicama Županije se spominje da je obilježavanju bio nazočan Stjepan Horvat . predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata – PODRUŽNICA Međimurske županije. Podvlačim predsjednik PODRUŽNICE, a na fotografijama je razvidno da su bili nazočni npr. brigadir Dragutin Remenar – predsjednik udruge veterana 34. inženjerijske bojne, ujedno zamjenik predsjednika Zajednice braniteljskih udruga Međimurske županije, ratni zapovjednik 34. inženjerijske bojne iz Čakovca u VRO “Oluja” ili gospodin Mladen Magdalenić – predsjednik Krovne udruge veterana 54. samostalne pješačke bojne, ujedno predsjednik Upravnog vijeća Zajednice braniteljskih udruga Međimurske županije itd. Gospodin Vlado Hranjec nije voditelj Ureda za poslove obrane Čakovec, već voditelj PODRUČNOG ODSJEKA MORH ZA POSLOVE OBRANE ČAKOVEC. Nije spomenuta g-đa Manuela Šmit-Vuk predstavnica Područnog odjela Ministarstva hrvatskih branitelja, a kao odavala se počast braniteljima i da ne navodim ostale gafove ili bolje reći obmana javnosti slučajno ili namjerno posljedice su iste.
Na fotografijama se jasno vidi da je vijenac zajedno sa Županom i Gradonačelnicom položio i proslavljeni general zbora Josip Lucić, a u tekstu se ne spominje, ali se spominje predsjednik podružnice jedne udruge.
Je li to diskriminacija hrvatskih branitelja pripadnika ratnih postrojbi sa sjedištem u Međimurju, je li to diskriminacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata i Saveza braniteljskih udruga sa sjedištem u Međimurju od strane organizatora obilježavanja, neka čitatelj zaključi sam.
Pitam se, gdje smo tu mi hrvatski branitelji koji su imali sreću i ostali živi? Gdje su tu udovice i djeca koja su ostala siročad? Djeca znaju da su njihovi očevi bili heroji, ali siguran sam da bi im bilo drago da ih oni na vlasti, posebno lokalnoj i regionalnoj pozovu i to im kažu.
Sretna vam (nam) komemoracija za veličanstvenu pobjedu u VRO “Oluja” uz Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja!
Piše: Ratnik svjetlosti