U petak 28. lipnja navršiti će se 28 godina od povijesnog zaustavljanja oklopne tenkovske kolone Jugoslavenske narodne armije (JNA) koja je iz varaždinske kasarne krenula da još jedanput okupira i „oslobodi“ Sloveniju koja je baš kao i Hrvatska nastojala napustiti najljepšu i najbolju zajednicu naroda i narodnosti zvanu Jugoslavija. Slovenija je čvrsto odlučila da to neće dopustiti pa su betonski most na rijeci Muri u Murskom Središću zakrčili cisternama punim benzina koje su bili spremni minirati u slučaju prodora armije koja je svim silama nastojala očuvati Titovu tvorevinu bratstva i jedinstva.
Nakon 28 godina došlo je vrijeme da se kažu i još neke istine o tome događaju koji će ostati trajno zapisan u povijesti Murskog Središća i Hrvatske. U prijepodnevnim satima kada se ljudi još nisu počeli okupljati u centru, u Središće je došao jedan visokopozicionirani član međimurskog HDZ-a koji je autoru ovog teksta rekao: „Nemojte dozvoliti da neke budale stanu ispred tenkova i tako ih pokušaju zaustaviti. Mi još nismo u sukobu s JNA, a iz Zagreba je stigla naredba da se tenkovi puštaju.“ (Nakon rata pronađeni su dokumenti koji su potvrdili da je jugoslavenski vojni vrh jedva čekao hrvatsku reakciju u slovenskom ratu kako bi mogli svom silinom udariti na slabo naoružanu Hrvatsku)
Naravno da nikome nje palo na pamet, a naročito ne središćanskim hadezeovcima da poslušaju ovu uputu jer radilo se o tome da bi u slučaju miniranja mosta čitav centar Murskog Središća odletio u zrak. Napomenimo da je tada u vlasti Mjesne zajednice HDZ imao svog predsjednika skupštine, nažalost danas preminulog, gospodina Marijana Barata koji je svojim staloženim ponašanjem uveliko doprinjeo činjenici da se vojska morala povući.
Josip Rihtarec-Pepi saziva sastanak Vijeća Mjesne zajednice kojeg je bio predsjednik i tamo se odlučuje da se aktivira civilna zaštita i isprazne od ljudi sve kuće u centru Murskog Središća. Policija pod komandom Zvonka Rihtarca je bila aktivirana po svojoj liniji zapovijedanja, a grupa oko Stjepana Tarandeka Sireka pripremila je stotine flaša s benzinom (molotovljevi kokteli) koje su rasporedili u dvorištima kuća i bili spremni baciti na tekove ukoliko za to bude potrebe.
U 14,30 sati oklopna kolona stiže u Mursko Središće i zaustavlja se kod tadašnje veterinarske stanice. Nekoliko desetaka metara ispred njih već je bilo na stotine ljudi koji su svojim tijelima prepriječili cestu odlučni da za vojsku nema prolaza. Oni su se spontano počeli okupljati i priključivati već angažiranim aktivistima Mjesne zajednice i HDZ-a i u toj situaciji vojska traži prve pregovore o kojima se do sada nije ništa govorilo ni pisalo. Traže da na te prve pregovore (drugi su bili na miniranom mostu) dođu predstavnici Mjesne zajednice, središćanskog HDZ-a i policije. Tako su na pregovore krenuli Marijan Barat, Zvonko Rihtarec i Rajko Tomanić. Bilo im je jasno rečeno da se ljudi moraju maknuti i da će oni svoju naredbu izvršiti makar morali most gađati i s ove daljine. No bilo je već kasno jer je u centar mjesta stiglo više od tisuću ljudi. Zvonko Rihtarec tada predlaže da vojska pokuša izravno razgovarati s predstavnicima slovenske Teritorijalne obrane, a to će im omogućiti policija koja je za tu svrhu dala jedno svoje vozilo. Vojska nakon konzultacije sa svojom komandom na to pristaje te se kroz razjareno mnoštvo ljudi autom probijaju do mosta gdje ih čekaju Slovenci.
Ti pregovori nisu ništa riješili jer Slovenci nisu željeli ustuknuti ni za milimetar i bili su spremni svoj teritorij braniti oružjem i po cijenu života. Uvidjevši da nema dogovora, a da je nemoguće bez žrtava tenkovima proći kroz masu ljudi vojska se uz odobrenje svojeg vodstva odlučila povući i u Sloveniju ući na drugom mjestu kod Gibine, a tamo su dočekani paljbom teritorijalne obrane pa su imali jednog mrtvog i nekoliko ranjenih vojnika koji su otpremljeni u čakovečku bolnicu.
Od 2001. godine na zgradi ispred koje su zaustavljeni tenkovi nalazi se spomen ploča na kojoj još piše da je tenkove spontano zaustavio narod Međimurja. Niti je zaustavljanje bilo potpuno spontano niti je to bio narod Međimurja. Tenkove su zaustavili građani današnjeg Grada Mursko Središće. Od 2016. godine spomen ploči dodane su i fotografije ovog povijesnog događaja pa se sada može vidjeti i kako je to izgledalo.
(tekst i foto R. Tomanić)
