Aktualni sat – 10. sjednica Gradskog vijeća Grada Mursko Središće
Pitanja predsjednika Gradskog vijeća Miljenka Cmrečaka i potpredsjednice Gradskog vijeća Renate Kovačić
Miljenko Cmrečak: Ja bih gradonačelniku postavio pitanje. Naime, iz medija sam pročitao da je na sjednici kolegija na Međimurskoj županiji bila riječi o financiranju zdravstvene službe. Dakle, gradonačelnice, gradonačelnici zajedno s načelnicama i načelnicima su na kolegiju donijeli odluku o sufinanciranju za potrebe zdravstva u visini od 70 centi po stanovniku u Međimurju koji se izdvajaju iz proračuna lokalnih samouprava, pa Vas molim da nam objasnite o čemu se tu točno radi – gdje, tko, zašto, kako, da li svi ili ne svi?
Dražen Srpak: Hvala na pitanju. Dakle, bio je kolegij na Međimurskoj županiji. Taj kolegij nema nikakvu izvršnu ili pravnu težinu već je to više savjetodavno tijelo niti pak odluke koje se tamo donesu zapravo nisu odluke jer svaka jedinica lokalne samouprave zapravo to radi za sebe. Naime, došla je inicijativa iz Županijske bolnice da se, kako ste i rekli, po stanovniku plaća 70 centi kako bi se za liječnike koji dolaze iz neke druge sredine osigurale stanarine i nekakav iznos dobrodošlice, što god to značilo. Bolnica je dobila dosta liječnika u zadnje vrijeme tako da je situacija dobra i stabilna međutim fluktuacija liječnika je stalna pa se onda bolnice međusobno bore za taj kadar i praktično dođemo u situaciju „tko da više“ i temeljem toga je bio taj prijedlog iz Županijske bolnice – 70 centi po stanovniku. Bilo je dosta negodovanja od strane načelnika pogotovo oko liste čekanja i tako tih nekih detalja međutim na kraju se nekako nevoljko pristalo da se to sufinancira između ostalog i ja sam pristao da sufinanciramo. No načuo sam i saznao da ipak neće svi plaćati tako da je tu moj odgovor vrlo jednostavan: ako će plaćati svi, plaćat ćemo i mi, ako neće plaćati svi, nećemo ni mi.
Renata Kovačić: Imam pitanje/prijedlog za gradonačelnika i naše službe, a vezano uz lovce i šetače kućnih ljubimaca odnosno pasa. U ovom sazivu Gradskog vijeća već smo raspravljali o tome međutim problemi se i dalje nastavljaju. Dolazi do nevoljkosti jedne strane, ponovili se sukobi, upozorenja i prijetnje s jedne strane odnosno od strane lovaca za pse koji su se udaljili više od 50 ili 100 metara od vlasnika. To je za jednu veću ili srednju pasminu par sekunda u pitanju. Ako želimo da su nam ljubimci zdravi i vlasnici zadovoljni nekako moramo podmiriti te dvije sukobljene strane. Ako je poanta lovstva isključivo ubijanje životinja onda mi se čini da smo nazadovali kao društvo i da je vrlo teška tema za raspravu. Ja Vas molim i predlažem pošto smo u Bogom danom krajoliku, okruženi prirodom i stvarno ima mjesta za sve, da se iznađe rješenje, da odredimo neke parametre koji bi izlazili iz onih 300 metara od naseljenog područja gdje ljudi mogu pustiti svoje kućne ljubimce, a da ne ugrožavamo lovce. Evo ja Vas molim za pomoć da ovo riješimo, na zadovoljstvo svih naših građana s kućnim ljubimcima i lovaca.
Dražen Srpak: Pitanje je na mjestu. Nisam čuo da je u zadnje vrijeme netko od lovaca ubio neku životinju, mislim da je više riječ o nekom junačenju zapravo. Zapravo gdje je problem – cijelo područje grada van naseljenog područja je lovište, tako da se ne može baš odrediti neka površina. Dajem nalog pročelniku Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, graditeljstvo i zaštitu okoliša da se napiše dopis lovačkim društvima i da se objavi članak u kojem ćemo pozvati njih na primjereno i razumno ponašanje, a isto tako i vlasnike pasa. Dakle, znamo mi jako dobro koji su psi opasni, a koji nisu opasni. Oni koji su opasni bi trebali biti na povodcu bilo gdje i to je jasno. A oni koji su „normalni“ ne vidim razlog zašto ga se ne bi moglo pustiti da se istrči.
(GMS)