Još nismo zaboravili ratne strahote, majke nisu prestale oplakivati sinove, žene muževe, a oni koji su o Domovinskom ratu čuli preko medija daleko od crta bojišnice, često još kao djeca, sada žele i pokušavaju koristiti branitelje i njihovu žrtvu za svoje osobne političke ciljeve.
Sada žele podijeliti branitelje i klasificirati ih po njima znanim kriterijima tko smije i gdje odavati počast poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i stradalim (pobijenim) civilima.
Jezivo je gledati i slušati kako se oktroirani predstavnici političkih opcija javno svađaju tko smije, a tko ne u Vukovar. A još je strašnije što su pojedini branitelji nasjeli na slatkorječivost ili kritiku političara i svrstavaju se uz jednu, drugu ili treću stranu, umjesto da se stave na stranu branitelja tj. svi zajedno kao 1991. godine.
Normalno bi bilo da političari služe braniteljima, ali žalosna stvarnost je da branitelji sve više služe političarima.
Tko je taj koji smije klasificirati hrvatske branitelje tko će u koloni sjećanja u Vukovaru biti na čelu kolone? Svi znamo ogroman doprinos postrojbi HOS-a, ali u kolovozu 1991. godine, s početkom borbi u Vukovaru, bilo oko 800 pripadnika MUP-a Vukovar i Varaždin, NZ Vukovara, 4. bojna 3. “A” brigade ZNG-a, skupina 1 “A” brigade ZNG-a, te skupina od 58 pripadnika HOS-a.
Nemojmo zaboraviti da je Bitka za Vukovar, također i Obrana Vukovara i Opsada Vukovara, bila je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara koju je uspostavila JNA, uz pomoć srbijanskih paravojnih snaga od kolovoza do studenoga 1991. godine tijekom Domovinskog rata. Bitka je završena porazom mjesnoga Zbora narodne garde, a da političari sada definiraju tko je dao više ili manje u obrani Vukovara je krajnje morbidno i omalovažavajući za hrvatske branitelje, a posebno za Vukovarske branitelje.
Samo pripadnici domicilnih postrojbi ZNG koje su branile Vukovar znaju tko im je i koliko pomagao u obrani Grada. Samo oni mogu definirati mjesta u Koloni sjećanja. Gotovo je sigurno da se njih pita, a da se pita i pripadnike HOS-a, na čelu Kolone sjećanja bile bi majke, žene, djeca poginulih i nestalih hrvatskih branitelje i masakriranih civila.
Čvrstog sam uvjerenja da HOS nikada neće dozvoliti da se netko treći razmeće njihovim zaslugama, te ulogom i mjestom u Domovinskom ratu. Želimo li dati značaj, počast i zahvalu postrojbama HOS-a, nemojte im rušiti i premještati spomenike i spomen obilježja, nemojte im zabranjivati nazivlje i oznake. Nemojte napuštati obilježavanja obljetnica kada se pripadnici HOS-a svrstani u udruge pojave s oznakama HOS-a koje su određene Statutom koji je prihvaćen od tijela državne uprave.
“Guranjem” pripadnika postrojbi HOS-a na čelo Kolone sjećanja ne radi im se promocija i ne odaje im se počast, nego se stvara još veći animozitet prema HOS-ovcima, pretvarajući ih u političke pijune.
HOS jako dobro zna kada treba stati ne čelo kolone, to su dokazali i u Domovinskom ratu, zato političari pustite nas branitelje da oplakujemo Vukovar, kako znamo i možemo, a bar u te dane tuge, ušutite i maknite se u stranu !
Piše: Ratnik svjetlosti
Željko Tomašić, mag.ing.aedif
predsjednik Društva VETERAN