Posao u zdravstvu je težak i odgovoran. Osobito je težak, zahtjevan i stresan posao u svim hitnim službama, u hitnoj medicini, na terenu. Težak je za liječnike, medicinske sestre, vozače. Nije lako odgovarati za ljudski život. A mi djelatnici u zdravstvu dajemo sve od sebe da pomognemo drugima, i u službi, i van nje.
Stoga je prije dan-dva loše odjeknula vijest da ravnateljica Zavoda za hitnu medicinu dr Maja Grba – Bujević i ravnateljica Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije Ivana Šimić traže očitovanje nakon što je vozač saniteta Jurica Alavanja svojim automobilom vozio pacijenta na dijalizu u ponedjeljak, 10.07.2023. s Paga u Zadar. Kako je rekao za medije, pokvario mu se službeni kombi, a drugo vozilo nije mogao dobiti jer su na području Zadra samo dva vozila!? Po uputama nadređenih vozač je trebao čekati da mu se pronađe dostupno vozilo pa onda prevesti pacijenta (koji nije imao nikog svog da ga preveze automobilom). Lako za vozača, ali što s dijaliznim pacijentom, po ovim vrućinama, koji mora stići na vrijeme na priključak na dijalizu? Nadređeni kažu „da je vozač postupio izvan svih danih mu uputa i protokola rada jer nije pričekao dolazak drugog vozila, jer je prekršio propise, ugrozio život i zdravlje pacijenta, te svoj postupak k tome javno objavio“.
Dakle, koja je poruka? Pomogni pacijentu u vanrednoj situaciji pa ćeš odgovarati. Kako kažu brojni djelatnici hitnih službi: da je vatrogasac ili policajac to napravio, bio bi pohvaljen od strane nadređenih. A tko je zapravo odgovoran? Nije li odgovornost na ravnateljima zdravstvenih ustanova, u ovom slučaju Zavoda za hitnu medicinu i Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije? Zar samo dva vozila za područje Zadra?
Naravno da je sigurnost i zdravlje pacijenta na prvom mjestu, ali izvanredne okolnosti traže ponekad žurno djelovanje, a time i promjene od uobičajenih protokola. Govorila sam nekoliko puta sa saborske govornice, poslala i otvoreno pismo ministru Berošu još prošle godine, na temu stanja u sustavu hitne medicinske pomoći, uz punu podršku djelatnicima Hitne pomoći i njihovom prosvjedu 14.04.2022. godine, kao i prosvjedu nakon nedavnih događaja na Bundeku (koji je pokazao puno rupa u sustavu). Dr Grba – Bujević se nije niti oglasila!
Djelatnici Hitne traže izradu Zakona o Hitnoj medicinskoj službi, kojim bi se ujednačila kvaliteta zdravstvene usluge na području cijele Hrvatske, jer sada postoji velika razlika od županije do županije u standardu kvalitete rada, edukacije djelatnika, primjena protokola, opremljenosti vozila, standardu medicinske opreme. Helikopterska hitna služba uspostavljena je u svega 6 mjeseci u mandatu SDP-ove Vlade, no s dolaskom HDZ-a na vlast taj je projekt bio zaustavljen, hitne slučajeve preuzeli su policija i vojska, a to nije, kako kaže struka, prema današnjim standardima pružanja hitne pomoći. Osim na ministru Berošu, golema odgovornost za sustav hitne medicinske pomoći leži na ravnateljici Zavoda za hitnu medicinu, dr Maji Grba – Bujević. Ravnateljica i saborska zastupnica, koje se odriču i vlastiti zaposlenici u HMP! Izgubila je povjerenje, poštovanje i kredibilitet djelatnika HMP. I oni sami traže njenu ostavku, smatrajući je utegom za HMP. No ona preživljava i preživjela je nekoliko Vlada zaredom. A sustav grca u problemima.
Pravilnik o Hitnoj medicinskoj pomoći, u čijoj je izradi sudjelovalo 12 stručnjaka iz različitih područja medicine, još od 2016. godine kada je donesen skuplja prašinu na dnu ladice negdje u Ministarstvu zdravstva. Struku se uporno ne sluša. Beneficirani radni staž djelatnicima hitne medicinske pomoći ukinuo je 1998. godine ondašnji ministar zdravstva Andrija Hebrang i time ih stavio u nepovoljan položaj u odnosu na druge profesionalne interventne službe u Republici Hrvatskoj, poput vatrogasaca, djelatnika MUP-a, ali i drugih zanimanja kojima je reguliran tzv. „staž osiguranja s povećanim trajanjem”. Pitanje beneficiranog radnog staža je u Republici Hrvatskoj nedovoljno dobro uređeno, mora se riješiti sustavno, od profesije do profesije, uključujući i sustav zdravstva. Hitna medicinska služba jedina je žurna služba u Republici Hrvatskoj čiji djelatnici nemaju pravo na beneficirani radni staž. Njihov posao je zahtjevan te su kontinuirano izloženi visokoj razini stresa što utječe na njihovo psihičko i fizičko zdravlje pa time i sposobnost za kvalitetno obavljanje posla u kojem je istovremeno važna fizička i kognitivna spremnost. I sama sam radila prije više godina u HMP i znam kakav je to težak i stresan posao.
Neujednačenost u kadrovima i opremi, od zavoda za HMP do zavoda, zastarjeli vozni park i vozila u kojima na cesti stradavaju pacijenti i osoblje, posebice u sanitetskim vozilima, nepokrivenost cijele Hrvatske hitnom helikopterskom službom, treba riješiti hitno i sustavno, te time poboljšati uvjete rada djelatnika, kao i sigurnost za pacijente. Potrebna je ujednačena opremljenost i osposobljavanje djelatnika HMP, jer sada sve ovisi o financijskim mogućnostima pojedine županije.
Toga je svjesna i dr Grba – Bujević, no uporno ne vidi svoju odgovornost za stanje i propuste u službi! Nabacuje floskule o razinama tuđe odgovornosti, ali na svoju ostavku i odgovornost očito ne pomišlja. Čemu onda Zavod za hitnu medicinu s ovakvom ravnateljicom na čelu? Naši građani i djelatnici na svim razinama zdravstvenog sustava zaslužuju bolji, kvalitetniji i efikasniji zdravstveni sustav i sposobnije ljude koji njime upravljaju.
Prim.dr.sc. Andreja Marić, dr.med.
Zastupnica u Hrvatskom saboru (SDP)