U svom slobodnom govoru u Hrvatskom saboru zastupnica prim.dr.sc. Andreja Marić, dr.med govorila je o stanju u zdravstvenom sustavu kada je riječ o skrbi o onkološkim bolesnicima.
„Rak je vodeći javnozdravstveni problem u Republici Hrvatskoj. Drugi je najčešći uzrok smrtnosti (nakon kardiovaskularnih bolesti) i odgovoran je za 27% smrtnih slučajeva u RH u 2018. RH je na dnu EU ljestvice po stopi preživljenja, među pet država s najgorom stopom kod odraslih.
Najvjerojatniji razlozi takvog nepovoljnog onkološkog ishoda u RH uključuju: veliku izloženost štetnim utjecajima (osobito pušenje i pretilost), slabu zdravstvenu prosvjećenost, nedostatak kvalitetnih programa primane prevencije, nedostatne programe ranog otkrivanja raka, kasniju dijagnozu, slabiju dostupnost kvalitetne onkološke skrbi diljem RH, nedostatak radioterapijske i druge skupe i sofisticirane opreme, nedostatak istinskog multidisciplinarnog pristupa u onkologiji, nedostatak kvalitetnih baza onkoloških podataka i kontrole kvalitete, kao i praćenje ishoda liječenja, nedovoljno ulaganje u sve aspekte onkologije, od edukacije, preko znanosti do liječenja i suportivno simptomatske skrbi za onkološke bolesnike. Zbog situacije u zdravstvenom sustavu manji se broj pacijenata odlučuje na preventivne preglede, screening programi su znatno smanjeni, odgađaju se kontrolni pregledi i dodatne pretrage. Pandemija i dostupnost skrbi našim bolesnicima još će više pogoršati stope preživljavanja – zbog prekasnog otkrivanja raka do problema s liječenjem.
Suočavamo se sa sve većim odlascima zdravstvenog osoblja iz Hrvatske. Onkološki odjeli su specifični, jer se osoblje na njima nakon višegodišnjeg rada i psihički potroši, a teško je naći zamjenu, na tržištu nema dovoljno sestara. Država pak ne brine ni o ispunjavanju svojih obaveza prema zaposlenima, niti pak o povećanju upisnih kvota za medicinske sestre, odnosno zdravstvene djelatnike, niti pak o poboljšanju uvjeta rada. Ovih dana pratimo po medijima nezadovoljstvo zdravstvenih djelatnika krovnih zdravstvenih ustanova za liječenje onkoloških bolesnika. Glavni problem je neracionalna, slabo kontrolirana, nacionalno neuravnotežena potrošnja velikih financijskih sredstava koja se ulažu za liječenje onkoloških pacijenata te različiti partikularni interesi. Ministar mora jasno odgovoriti na sva pitanja na tu temu, stoga sam mu uputila pisano zastupničko pitanje. Imamo dulje liste čekanja, sve nezadovoljnije bolesnike i zdravstvene djelatnike, što će se neizbježno odraziti na ishode liječenja. Dugo smo čekali da Nacionalni strateški okvir protiv raka u razdoblju 2020. do 2030. godine ugleda svijetlo dana prije 9 mjeseci. Prema tom dokumentu pet je područja u kojima se predviđaju strateški iskoraci: primarna prevencija, sekundarna prevencija, dijagnosticiranje raka, liječenje raka, palijativna skrb i ublažavanje boli. No do sada nije učinjeno ništa značajno u primjeni. Pravilnici HZZO-a su zastarjeli i u mnogočemu kontradiktorni i nedorečeni. Puno je nezadovoljstva naših bolesnika zbog naknade troškova prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite. Pacijenti koji odlaze na radioterapiju ili kemoterapiju imaju pravo na putni nalog odlaze li u drugu ustanovu izvan mjesta prebivališta udaljenosti preko 50 km (pod uvjetom da se ista skrb ne može ostvariti u najbližem mjestu prebivališta), no za kontrole prije ili poslije liječenja nemaju. Tu su i drugi kronični pacijenti. HZZO računa najjeftiniji iznos prijevoza koji refundira, a ne pita ima li autobusne linije ili vlaka od mjesta stanovanja do ustanove u kojoj se pacijenti liječe. Za pohvaliti je inicijativa Udruge „Nismo same“ kojom se donacijama građana osigurava prijevoz onkoloških pacijenata taksijem kada idu na terapiju u Zagrebu. No zadatak je države da to postane sastavni dio socijalnih usluga na nacionalnoj razini, kao što je u većini razvijenih zapadnoeuropskih zemalja poput Austrije, Njemačke ili Nizozemske. Neki od nas saborskih zastupnika tražit ćemo to putem naših saborskih tijela. Posljednjih mjeseci bilo je više slučajeva onkoloških bolesnika, osobito pacijentica s rakom dojke koji su zbog nedostupnih termina pretraga morale dulje čekati na terapiju, što svakako može imati posljedice na uspjeh liječenja. Nekima su se zračenja odgađala po 6-8 puta, u Zagrebu, Osijeku, Rijeci bilo je brojnih primjera odgađanja radioterapije i pretraga. Zdravstvene vlasti (što na razini ravnateljstva bolnica, što u ministarstvu) minoriziraju probleme, tvrde da sustav funkcionira, no situacija ni blizu nije takva; sama sam se uvjerila u to jer su mi se javila brojne pacijentice i tražila sam hitni angažman i odgovor ministarstva.
Prema Nacionalnom planu oporavka i otpornosti za zdravstvo je predviđeno 2 i pol milijarde kuna, od toga 720 milijuna kuna za onkološke bolesnike. U Ministarstvu kažu da je plan do kraja 2021. godine finalizirati vrstu i količinu opreme, do kraja lipnja 2025.g. provesti postupke javne nabave, a tek do kraja rujna 2025.g. sklopiti ugovore o javnoj nabavi opreme. Naši bolesnici ne mogu tako dugo čekati!“naglasila je Andreja Marić.
SDP Međimurske županije