Reforma zdravstva, centralizacija bolničkog sustava, preventivni sistematski pregledi
Godinama iščekujemo potrebnu reformu zdravstvenog sustava.
Ovakav zdravstveni sustav nije održiv niti organizacijski, niti financijski, niti kadrovski. Na to zdravstvenu administraciju i Vladu Republike Hrvatske upozoravamo godinama: i oporba, strukovne udruge i udruge pacijenata. Predložili smo niz rješenja kako bi se gorući problemi u zdravstvu što prije počeli rješavati. No, vladajući učestalo ne uvažavaju što im govori struka.
Financijska neodrživost najvažniji je problem u našem zdravstvu. Niske cijene zdravstvenih usluga koje monopolistički određuje HZZO, premali limiti koji se dodjeljuju zdravstvenim ustanovama po tko zna kojim kriterijima, brzorastući dugovi za lijekove i potrošni materijal (prema zadnjim podacima dugovi veledrogerijama iznose 600 milijuna eura), nedostatak djelatnika u zdravstvu, kadrovski devastirana primarna zdravstvena zaštita, problem prekovremenih sati, neomogućavanje strukama u zdravstvu koje moraju obaviti pripravnički staž da ga obave – jer država ne osigurava dovoljan broj kvota, odnosno dovoljno novaca, administrativna preopterećenost, visoka smrtnost od onkoloških i kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, itd. Nitko od nas, pogotovo medicinari, neće reći da ne želi reformu zdravstva koja bi donijela boljitak građanima i zaposlenicima, da ne želi nove specijalizacije ili preventivne preglede građana. Međutim, sve ono što je zamišljeno i navedeno u izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, lijepo stoji na papiru, no ne rješava bitna pitanja i probleme koji postoje u našem zdravstvu. Stvari se pomiču puževim korakom, zdravstvena administracija je troma i spora. Ministar kaže da će se financijski problemi riješiti kroz naredne 2-3 godine. Predugo!
Nadalje, od 1.1.2024. država preuzima opće i županijske bolnice. Bez naknade i bez da je itko pitao za mišljenje dosadašnje osnivače i vlasnike. Ministar Beroš tvrdi da se prijenosom osnivačkih prava omogućava adekvatnije upravljanje hrvatskim zdravstvenim sustavom, reforma i reorganizacija bolničkog zdravstvenog sustava. Nažalost, ministre, niste nas do sada uvjerili da je država dobar gospodar nad onim bolnicama (KBC-ovima i KB-ovima) koji su već pod upravljačkom palicom države. Ove ustanove generiraju oko 70% ukupnog duga u zdravstva. Nismo vidjeli nikakva jamstva, planove i viziju kako će centralizacija bolničkog sustava pridonijeti financijskoj stabilnosti, rješavanju lista čekanja, povećanju dostupnosti zdravstvenih usluga građanima, rasterećenju zdravstvenih djelatnika. Nemamo odgovore na više puta postavljena pitanja: kako će se organizirati zdravstvena djelatnost u tim ustanovama i u kojem opsegu, koje djelatnosti će se obavljati, koji odjeli će ostati u bolnici, koja vrsta pacijenata s obzirom na dijagnoze će se zbrinjavati, hoće li država preuzeti sve dugove zdravstvenih ustanova? Hoće li sve to zaustaviti odljev zdravstvenih djelatnika?
Upravo zato nekoliko županija podnosi zahtjev Ustavnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu suglasnosti odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti s Ustavom Republike Hrvatske. Prošli tjedan ovu odluku izglasali su u Županijskoj skupštini Krapinsko-zagorske županije, jučer smo je izglasali na Županijskoj skupštini Međimurske županije (gdje sam vijećnica), o tome su govorili i naši zastupnici i vijećnici SDP-a u Varaždinskoj županiji i Istarskoj županiji. Zahtjev Ustavnom sudu podnosi i Grad Zagreb. Osim navedenog, zdravstvena administracija premalo čini na prevenciji i zdravstvenoj edukaciji naših građana. Po zdravstvenoj pismenosti smo među najlošijima u EU, po pretilosti najgori (uz Maltu). Nezdrava prehrana, pušenje, konzumacija alkohola, zagađenost zraka – čimbenici su rizika za razvoj različitih bolesti, a i po njima smo lošiji od EU prosjeka.
Novi lijekovi, nove tehnologije i razvoj medicinske znanosti omogućuju veću kvalitetu života mnogih bolesnika i produljenje životnog vijeka stanovništva, pridonoseći većim pravima pacijenata. No, potrebna je i odgovornost naših građana za svoje zdravlje. Stoga je nužno veće odazivanje na sistematske preglede, na nacionalne programe ranog otkrivanja bolesti. Za screening na rak debelog crijeva odaziv je svega 20-22% (predlagali smo Ministarstvu na saborskom Odboru za zdravstvo kako poboljšati odaziv, no za sada ne vidimo potrebne korake ka tome), za karcinom dojke 60-65%. Prema zadnjem izvješću OECD-a Hrvatska je druga najgora po smrtnosti u EU od onkoloških bolesti. Glede sistematskih pregleda građana dva su ključna problema: ministre Beroš, kako ćete stimulirati liječnike i sestre da rade preventivne sistematske preglede građana, van svog radnog vremena, kad ih mizerno financirate (po timu doktor/sestra se dobije 50 eura bruto!)? Kako mislite u nekom skorijem roku riješiti nedostatke liječnika u PZZ, budući da mnogi pokrivaju po 2-3 ambulante, rade brojni umirovljenici, itd.? Za 5 godina 805 liječnika stječe uvjete za mirovinu. Tko će liječiti naše građane? Tko će raditi preventivne preglede? Obiteljski liječnici godinama apeliraju i traže rasterećenje obiteljske medicine od pretjeranih kontrola i birokracije, te uspostavljanje jednakih kriterija i smjernica za sve dionike u zdravstvenom sustavu.
Drugo, premali je i neujednačen odaziv naših građana na preventivne zdravstvene preglede. U Splitu se nedavno od poslanih 100 poziva starijima od 40 godina i onima koji dulje od dvije godine nisu bili kod svojeg obiteljskog liječnika odazvalo svega 6 građana. Potrebna je bolja koordinacija s obiteljskim liječnicima i Domovima zdravlja te dodatna sestra u timu koja bi pozivala građane na preglede pa bi i odaziv bio veći. I to smo već predlagali ministru Berošu.
Ljudi, brinite o svom zdravlju i odazivajte se na preventivne preglede!
Prim.dr.sc. Andreja Marić, dr.med.
Zastupnica u Hrvatskom saboru (SDP)
VIDEO: