Najnovija događanja vezana za granične sporove Hrvatske i Slovenije te odluku Arbitražnog suda kojom je ovo kompromitirano, europsko pravosudno tijelo dodijelilo Sloveniji tri četvrtine Piranskog zaljeva, guraju u drugi plan granični spor Hrvatske sa Srbijom na Dunavu. Medijskim eksponiranjem Piranskog zaljeva još uvijek otvoreno pitanje Šarengradske Adi neopravdano je zanemareno. Ne smijemo zaboraviti da sa Slovenijom nismo bili u ratu, a u obrani Istočne Slavonije, Vukovara pa i Šarengradske Ade palo je tisuće hrvatskih života. Takvo stanje i prijelazni period koji traje od Mirne reintegracije 1996. godine svakako je neodrživo u prvom redu za stanovnike Šarengrada, građane Iloka ali i za Hrvatsku ukupno. „Erdutski sporazum“ za koji se hvata srpska strana je konzumiran. Sve potpisano što se u njemu nalazi danas je stvar povijesti. Jedna od točaka tada privremenih rješenja bilo je da zatečeno srpsko stanovništvo na tada okupiranim područjima Istočne Slavonije bude oslobođeno služenja vojnog roka HV-a. Na tragu takvih privremenih rješenja sastavni dio Erdutskog sporazuma bila je i odredba da je plovni put Dunava privremena linija razgraničenja između RH i Srbije.
Ponavljanje je majka znanja. Radi se o umjetno stvorenom riječnom otoku, površine 999 hektara. Uz pripadajući dio kopna Hagel od 500 hektara, radi se o velikoj površini od gotovo 1500 hektara. Isti je stvoren 1892. godine prokopom Novog Dunava radi nesmetanog riječnog prometa u duljini od 12 kilometara. Samo ime Šarengradska Ada, povijest njenog nastanka i katastarska uknjižba govore da je Ada Šarengradska i Hrvatska. Ovaj veličanstveni riječni otok prekriven je dvije trećine kvalitetnom šumom, a jedna trećina su pašnjaci. Nakon Kopačkog Rita to je najveći ornitološki rezervat u ovom dijelu Europe, najveće prirodno mrijestilište divljeg šarana na Dunavu, stanište velikog broja divljih životinja te i danas predstavlja bogato lovište. Na ovom otoku registrirano je pet gnijezda orlova ribara čija su staništa ugrožena i oni su pred nestankom. Prije Domovinskog rata na Adi su stanovnici Šarengrada na prirodan način uzgajali tisuće svinja i krava te stotine konja. Bilo je registrirano više desetaka riječnih ribara (alasa) koji su na taj način prehranjivali svoje brojne obitelji.
Danas nažalost imamo registrirana dva ribara, Darko Čuvardić i Denis Francuzević od kojih jedan samo izlovljava ribu na području Šarengrada. Darko Čuvardić ujedno je i gradski vijećnik HSP AS u Gradskom vijeću grada Iloka te sam s njim i predstavnicima braniteljskih Udruga obišao Adu dana 17.07.2017. Zatečeno stanje je katastrofalno, status neriješen i bez ikakvih naznaka kako će se riješiti u dogledno vrijeme. Mirnu reintegraciju sam provodio kao tadašnji zamjenik gradonačelnika grada Iloka te sam kasnije kao vijećnik Gradskog vijeća grada Iloka, vijećnik Skupštine Vukovarsko-srijemske županije, kao predsjednik Upravnog vijeća Javne ustanove za upravljanje prirodnim zaštićenim područjima VSŽ, kao Saborski zastupnik, a posebice kao višegodišnji predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Šarengrad zalagao se i ukazivao na alarmantno stanje vezano uz Šarengradsku Adu i pokušavao iznaći rješenje, a to je jedino moguće da se Šarengradska Ada vrati na gospodarenje mještanima Šarengrada. Tijekom obilaska Ade zatekli smo gospođu srednjih godina koja je izgledom odavala da se nalazi u veoma lošem psihičkom i fizičkom stanju. Pokušali smo s njom komunicirati, dali joj vodu i hranu te smo uspjeli saznati da je iz Beograda, a na ovom dijelu Hrvatske u Šarengradskoj Adi boravi već gotovo pet dana. Bila je u strahu i pokazala nam je gdje spava noćima na otvorenom iz nama nepoznatih razloga. Nazvao sam MUP te prijavio ovo događanje na što je uslijedila reakcija policije s obje strane granice, a gospođa je nakon pokušaja bijega skokom u Dunav prebačena je u Bačku Palanku te se nadamo da je dobro. Ovaj žalosni događaj najvjerodostojniji je primjer kaotičnog i neodrživog stanja. Vremena za gubljenje nema te apeliram na Vladu RH da pristupi rješenju ovog pitanja jer ovakav „status quo“ pogoduje samo onima s lijeve strane obale Dunava da i dalje organizirano i nesmetano pljačkaju i devastiraju Šarengradsku Adu. Šarengradskoj Adi ne treba gospodar nego sluga.
S dužnim poštovanjem, Glavni tajnik HSP AS Pero Čorić
