Kao nezavisni internet portal Muralist je potpuno otvoren za sve političke opcije i smatramo da je naša dužnost da čitateljima prezentiramo svako mišljenje i djelovanje političkih stranaka u našem gradu. U seriji razgovora koji će slijediti sa predsjednicima svih stranaka, za prvi smo odabrali gospođu Robertu Barat, predsjednicu gradskog SDP-a. Smatramo da je to logično s obzirom da je ta stranka osvojila najviše glasova na izborima za Gradsko vijeće Murskog Središća u kojem ima šest vijećnika.
Roberta Barat vrlo je aktivna u političkom životu, kako u Gradu, tako i u Županiji. U dva mandata bila je županijska vijećnica, a sada je predsjednica Županijskog povjerenstva za ravnopravnost spolova, a također je i vijećnica u Gradskom vijeću Murskog Središća.
Gospođa Barat rado se odazvala našem pozivu za razgovor i mi joj na toj spremnosti zahvaljujemo. Nadamo se da će i ostali čelnici stranaka postupiti isto, te će građani Murskog Središća na taj način biti upoznati sa širokim spektrom političkih razmišljanja koja bi trebala pomoći da svi u Gradu živimo bolje i kvalitetnije !
Od lokalnih izbora su prošla gotovo 4 mjeseca. Dakle, nova gradska vlast iskoristila je svojih 100 dana. Molimo vas da kao čelnica oporbenog bloka prokomentirate to razdoblje.
– Proteklo razdoblje obilježeno je dugim toplim ljetom, godišnjim odmorima, konstituiranjem Gradskog vijeća i jednom sjednicom Gradskog vijeća Grada na kojoj je prezentirano stanje gradskog proračuna za prvih 6 mjeseci i donesene su neke odluke koje već sada pokazuju smjer rada nove vlasti. S jedne strane stoji proračun koji u narednih nekoliko godina ne omogućuje nikakve ozbiljnije zahvate, a s druge su strane donesene odluke koje nagovješćuju da će se raditi na privremenim rješenjima te da će uvijek biti dovoljno novaca za pogodovanje onima koji su “dragi” vodećima u Gradu. Kad govorim o privremenim rješenjima, prije svega mislim na rekonstrukciju autobusne stanice bez prethodne izrade Detaljnog plana centra grada. Tako će se utrošiti sredstva, i to ne mala, a neće se razmišljati o cjelini, već će se prostor tek parcijalno urediti. Također je nevjerojatno da se donosi odluka kojom se od dijela komunalnog doprinosa poduzetnike oslobađa prema ulogu u poslovne nekretnine, a ne prema broju zaposlenih. Zašto? Zato jer se komunalnim doprinosom prikupljaju sredstva za uređenje industrijske zone u koju treba uložiti, po riječima gradonačelnika, 12 milijuna kuna, a da u isto vrijeme Grad taj novac nema. Nakon što se izgrade poslovni objekti, građani će imati koristi od njih samo ako će u njima netko raditi i bude li imao osobni dohodak veći od minimalnog jer se u tom slučaju u gradsku kasu uplaćuje porez na dohodak. Grad će imati koristi budu li građani i građanke zaposleni u tim objektima.
Lista SDP-a pobijedila je na lokalnim izborima za Gradsko vijeće osvojivši 6 mandata kao i koalicija HDZ-a. Što vas je spriječilo da vi formirate većinu, s obzirom da se vaš prirodni koalicijski partner sa kojim ste na vlasti na državnom nivou, HNS, priklonio HDZ-u ?
– U izbornoj noći naš je dotadašnji koalicijski partner HNS načelno dogovorio suradnju s HDZ-ovim blokom. Razlog tome su neuspjeli predkoalicijskii razgovori u kojima smo mi u SDP-u, ali i HSU i MDS, tvrdili da u narednom razdoblju treba raditi volonterski i konsolidirati proračun. Svi bez naknade. Tako bi se oslobodilo preko milijun kuna za sufinanciranje projekata, ali i motivirali naši sugrađani da daju svoj doprinos, da i oni, svatko u svojim mogućnostima i sa svojim znanjima doprinesu. Danas izgleda da o projektima iz EU fondova ne moramo mnogo sanjati. I za to treba imati vlastiti ulog. Zaokruženu investiciju. Ne može se ići u posao sa stavom: “Već bumo nekak.” To, doduše nama Međimurcima i nije strano. Mi smo oduvijek ulazili u posao na način da smo dobro isplanirali, a onda radili. Ali neki, očito, misle da je to glup pristup. Drugi je razlog što smo HNS-u predlagali da, ukoliko ne može dati osobu koja se spremna volonterski prihvatiti posla zamjenika gradonačelnika, predloži kandidata za predsjednika/predsjednicu Gradskog vijeća. Međutim, to je za njih bilo premalo. Ili previše, jer se na mjestu predsjednika gradskog vijeća ne može figurirati, već raditi. Kada je kolegica Maltarić koja je omogućila većinu u GV-u nakon izbora tražila povišicu naknade za rad u Mjesnom odboru Peklenica, a njezini kolege to joj izglasali, jasno je da se ovo više isplatilo.
Gradonačelnik Dražen Srpak namjerava formirati čak 13 odbora. Od toga su vama ponuđena samo 2. Namjeravate li to prihvatiti ili smatrate da je ta ponuda preskromna s obzirom na broj vijećnika koji imate ?
– Nama su ponuđena dva odbora za vođenje i u svaki odbor po jedna od pet osoba. Problem je što se odbori formiraju, a ne postoji ni jedno pravilo ni o njihovom formiranju, niti o njihovom kasnijem radu. Svi su odbori načelni, imaju savjetodavnu ulogu, a mi u njima možemo samo biti promatrači. Osim toga, odbori su čudno koncipirani. Previše ih je, a ovlasti su im nikakve. Još važnije, djelatnosti nisu povezane. Tako gradonačelnik razdvaja predškolski odgoj od osnovnoškolskog obrazovanja. SDP-u nudi osnovno školstvo na koje Grad gotovo da nema utjecaj jer je osnivač Županija, a sebi ostavlja predškolski odgoj koji je u nadležnosti Grada. Itvrdeda to dvoje nije povezano. Mislim da danas ne treba biti učitelj da bi se znalo koliko je ta tvrdnja netočna.
Nema odbora koji bi pokrivao zdravstvo, socijalu i nacionalne manjine. Svako od navedenih područja zaslužuje osmišljavanje. Za to, doduše postoje i druga tijela: Socijalno vijeće, Vijeće za prevenciju, međutim, smatram da se okupljanjem nekih područja može dobivati cjelovitija slika stanja i djelovati povezano na mnogim područjima pa tako i efikasnije. Odbora ima 13, a u svakom je 5 osoba, dakle ukupno 65. Toliko ljudi od kojih trenutna vlast traži volonterski rad, a da se istodobno nije spremna odreći naknade za svoj rad. Hoće li to upaliti? Ne znam. Koliko će se uložiti energije i strasti u sve? Ni to ne znam. Čini mi se da je sve koncipirano na način da se razvodni i na kraju propadne.
Preskromna ponuda? Ona je u uljuđenom političkom svijetu nepristojna i protiv pravila. Broj mjesta morao bi biti određen postotkom zastupljenih vijećnika/vijećnica. U našem slučaju to je 40 posto. Dakle, 5 odbora od 13 i 26 osoba od 65. Konačno, ništa nam nije dano napismeno. Čak ni zahtjev da nekoga kandidiramo u odbore ne postoji u pisanoj formi i već sada otvara mogućnosti za prazna politička prepucavanja. Tako da u Vašem pitanju ima neprovjerljivih podataka. Kad nešto dobijemo na papiru, kada vidimo da se uvažavaju izborni rezultati i kada se dogovore pravila rada, mi ćemo preuzeti odgovornost za rad nekih odbora. U protivnom-glumiti klaunove, u te odbore ne idemo.
Gradska blagajna je u minusu oko 1.200.000,00 kuna, no potraživanja Grada su nešto veća. Uglavnom se radi o komunalnoj naknadi. Da li će vaša stranka podržati ovrhe nad građanima, ukoliko do njih dođe ili imate za taj problem neko drugo rješenje ?
– Gradska blagajna je u minusu 1,2 miljuna. Kolika su potraživanja grada to ne znamo . Naime, nismo na sjednici Gradskog vijeća dobili odgovor koliko je predmeta, pa tako i novaca, otišlo u zastaru. To je novac koji gradska kasa neće vidjeti i mislim da bi onima koji upravljaju Gradom moralo biti poznato točno stanje stvari u svakom trenutku.
Ne podržavamo ovrhe. Potrebno je djelovati na nekoliko razina: educirati građane u što se troši komunalna naknada (njeno ubiranje u interesu je građana), potrebno je na vrijeme reagirati i tražiti rješenja za njenu naplatu. Osim toga, treba vidjeti jesu li među dužnicima sumještani teškog imovinskog stanja i osloboditi ih potpuno ili djelomično duga. Danas je socijalna osjetljivost važna.
Cenzus od tisuću kuna prihoda po članu obitelji za oslobađanje od plaćanja komunalne naknade danas je poprilično okrutan. Mislim da su sugrađani koji imaju i 1500 kuna po članu obitelji u situaciji da jako teško žive. Treba imati na umu da većina građana u gradu živi u obiteljskim kućama, da su troškovi života visoki, posebno u zimskom dijelu godine, mnogo viši nego u stanovima. Ako sad i podignemo cenzus, sigurna sam da to nije učinjeno na vrijeme i da na neki način, u otplati duga treba uzeti u obzir nepravdu nanesenu onima koji su bili u teškoćama, a tražilo se od njih. Treba izraditi socijalnu kartu grada i vidjeti kakvi se propisi mogu donositi, a da oni ne čine građane još siromašnijima nego što bi trebali biti.
Tek u slučajevima kada doista nema razloga da se ne plati, nego je to nečiji hir, u tom slučaju bi trebalo posegnuti i za tom najgorom alternativom.
Osim minusa u gradskoj blagajni treba naglasiti velika dugoročna kreditna zaduženja koja blokiraju razvoj grada.
Da li je moguće i kako poboljšati gospodarsku situaciju u Gradu ?
– Gospodarstvo na području Grada treba osnaživati. Za početak, na internetskim stranicama Grada treba napraviti mali poslovni imenik po područjima. Istaknuti obrtničke radnje, poduzeća, reklamirati njihovu djelatnost i to besplatno. Pogledajte onaj spisak poslovnih subjekata. Nije li to smiješno? Popis osoba, nositelja obrta i njihov OIB. O djelatnosti ni riječi. A kad netko treba postolara, bravara, krojača…nema pojma tko je tko. Tako bismo tim ljudima barem rekli da nam je do njih stalo. Jedino je iz naslova ugostiteljskih radnji jasno tko se čime bavi. Ovo je samo primjer koji dokazuje da treba mijenjati pristup. Praktično, a ne deklarativno. Ponekad to ne stoji ni lipe.
Gospodarska zona je još važnija. Nju treba “napuniti”. Doista? Čime? Skladišnim prostorima s jednim-dvoje zaposlenih ili onima koji će zapošljavati veći broj radnika. Po mogućnosti-dobro plaćenih radnika. Jer grad se financira iz poreza na dohodak zaposlenih koji imaju veća primanja od minimalnih. Uz to, što je još važnije, građani trebaju radna mjesta, a ne kvadrate poslovnih prostora.
Kratkoročno-gospodarsku zonu treba “napuniti”. Dugoročno, gospodarsku zonu treba pametno popuniti i dati popust svima koji garantiraju zapošljavanje određenog broja radnika. Zato smo i nezadovoljni odlukom koju sam spomenula već na početku našeg razgovora.
Okupljanje turističkih potencijala, stavljanje na tržište, suradnja s općinama u susjedstvu..i tu su velike šanse. Tu i Županija mora odraditi svoj dio posla. TIC? Što se trenutno događa na najatraktivnijoj lokaciji grada, u prostorijama TIC-a? Opravdava li svoje postojanje? Je li to sve što smo od njega očekivali? Koliko turizam može doprinijeti razvoju grada?
Što se nezaposlenih tiče, i osnaživanja građanki i građana, mislim da treba proučiti kategorije nezaposlenih i napraviti program podrške kroz sufinaciranje ili kreditiranje prekvalifikacije. I od ispostave Zavoda za zapošljavanje treba tražiti više od onoga što daje danas.
Smatrate li da je Grad dovoljno učinio ili je zakazao u vezi financiranja nekih projekata od strane EU i da li su ti projekti uopće svrsishodni ili je trebalo kandidirati neke druge ?
– Naravno da nije dovoljno učinjeno. Stvari su krenule nizbrdo jer se nisu pisali projekti na vrijeme. Nemojmo zaboraviti da je ova vlast ovdje već 6 godina. Sad nemamo projekte, oni su u izradi. Kad budu izrađeni, ne znam hoćemo li imati sredstva za sufinanciranje. Koliko kasnimo? Mnogo. Prije 5 godina u Poljsku ulicu utrošilo se blizu 5 milijuna kuna. Je li odabir koji će nas stajati godina otplaćivanja kredita zavrijedio da bude prvi na redu? Jesmo li sve morali izgraditi sami ili smo već i za to mogli dobiti neka sredstva? I kad sad hodam ili se vozim po toj ulici, ne znam da li da se smijem ili da plačem. Nije napravljeno kako treba. Kolni trak je preuzak, šahtovi kloparaju, izrezani komadi asfalta bez znaka upozorenja u ulici, a na kanalizaciju je priključeno 20-ak posto ljudi. Zanimljiv odabir.
Po meni, prioriteti nas koji živimo ovdje drukčiji su od onoga što se u gradu događa. Imamo prekrasnu šetnicu, centar ćemo dalje privremeno krpati, mijenjati i trošiti novac bez izrade detaljnog plana 1. zone koja uključuje i taj prostor. Nemamo ni prostor za djelovanje u kulturi, ne znam radi li se na pripremanju ginekološke ordinacije u gradu, na potrebu hitnog djelovanja ukazivala sam još prije godinu dana. Pripremne radnje za pedijatrijsku ordinaciju..i njih treba odraditi. Sve se radi kao da nas voda nosi. Živimo kraj Mure, ali nam se to ne bi trebalo događati.
Doduše, još smo po nečem poznati-nismo se jedini uključili u rad LAG-ova u Međimurju. Biti članom LAG-a znači dobivati dodatne bodove u mnogim projektima EU. U startu smo iza ostalih.
Nešto sitno će se raditi, a mi ćemo, naravno, biti sretni jer će se ipak nešto događati. Zamislite da se ništa, baš ništa ne događa. Ako je to sve što očekujemo-onda su nam kriteriji niski.
Namjeravate li kao oporba aktivnije medijski djelovati, ukazivati na propuste gradske vlasti i predlagati svoja rješenja ?
– Ako se vratimo na ono što sam rekla prethodno, nisu li već predložena mnoga rješenja? Osobno mislim da politika ovog grada zaslužuje naš, ne bih rekla aktivniji angažman, već prodorniji, ali i aktivniji pristup građana u cjelini. Od vlasti treba tražiti da djeluje transparentno. Da okuplja građane i građanke. Da sluša njihovo mišljenje. Kakva je to vlast koja ne traži mišljenje od građana? Nema Zborova građana. Nema javnih tribina. Nema prezentacije projekata. Što se naših prijedloga tiče, predlagali smo već na prvoj sjednici, ali naši prijedlozi, očito je, niti se ne promišljaju, a kamo li da se uzimaju u obzir. Na primjer- zašto osloboditi komunalnog doprinosa samo mlađe od 35 godina koji grade svoju prvu nekretninu a s područja su grada? Ako nam je interes privući mlade-zašto se to ne omogući i onima koji trenutno nisu stanovnici grada. Dozvolili smo da se mnogo mladih iseli u okolne općine, a sad ne nastojimo privući mlade iz okolnih područja k nama.
Imate li vi osobno ambicije da se na sljedećim izborima kandidirate za gradonačelnicu pošto ste predsjednica pobjedničke stranke koja je na kraju ostala bez vlasti ?
Ja osobno imam ambiciju doprinijeti razvoju grada. Za to sam spremna uložiti vrijeme i svoja znanja. Imam jasne stavove i za mene je politika i riječju i djelom rad za opće dobro. Što će biti za 4 godine-ne znam. Sigurna sam jedino u ovo: SDP nikada neće nuditi građanima osobe koje se boje razgovora s građanima, koje stječu materijalna bogatstva usprkos neimaštini u gradu i bave se najprije “usrećivanjem” svojih pulena. Sjećam se da je gospodinu Srpaku predizborni moto bio “Grad sretnih ljudi”. Sreća je relativan pojam. Ono što usrećuje njega, ne mora usrećivati druge. Da bi usrećio građane, gradonačelnik bi najprije trebao znati što ih usrećuje. Bojim se da, generalno gledano, i za sada, gradonačelnik zna jedino što usrećuje pojedince. I to one koji su mu privrženi.
R. Tomanić
