U kuloarskim pričama uz kavicu branitelji, zavisi od interesa, protežiraju udrugu u kojoj su članovi kako ista jako puno radi za branitelje, te hvale ili kritiziraju čelnike JLS koliko im je tko dao novaca. S druge strane činjenica je da se čelnici JLS natječu tko će dati više novaca „svojoj braniteljskoj udruzi“ ne bi li dobio koji glas više na izborima.
Kada zavirimo u Registar udruge RH činjenice postaju znatno nejasnije, jer od 22 udruge proistekle iz Domovinskog rata u Međimurskoj županiji samo njih 6 nema sjedište u Čakovcu, pa se postavlja pitanje koje to „svoje“ braniteljske udruge financira 16 JLS u Međimurskoj županiji?
Teško je vjerovati, ali je činjenica da samo jedna udruga kroz provedbu svojih projekta i aktivnosti tiska plakate i informativno – edukativne letke. A sve se udruge u pravilu opremaju majicama, kapama, jaknama, trenerkama i sl. s oznakama udruge.
Tko su sponzori, tko su donatori, tko sufinancira udruge ?
Gdje su izrađeni materijali (plakati, letci, brošure,….) ?
Na prigodnim spomenutim odjevnim predmetima nema znaka donatora, što je obveza iz Ugovora o sufinanciranju i nijedan donator zbog toga ne uskraćuje donaciju iduće godine.
Zamijećeno je da jedino udruga „VETERAN“ – društvo branitelja Domovinskog rata ima na odjevnim predmetima grbove MHB i Međimurske županije ili štikano ime donatora.
Sitnica, ali čini zadovoljstvo !
Gdje javnost može vidjeti tko sufinancira udruge?
Po pozitivnim hrvatskim propisima, izvješća o provedbi projekata i transparentnosti trošenja sredstava dobivenih iz javnih izvora se moraju javno objavljivati na mrežnim stranicama udruga.
Kojim to stranicama, kada u Međimurskoj županiji samo ZBUMŽ i njezine članice, te HVIDR-a Prelog imaju mrežne stranice, a još nijednoj udruzi kako nalaže Uredba, zbog toga što javno ne objavljujem izvješte o trošenju sredstava iz javnih izvora, nije uskraćena donacija iduće godine
Udruge koje postoje 20 – 30 godina još nemaju svoje mrežne stranice. Nema smisla izrijekom javno prozivati, jer se odmah pokreće orkestrirana masovna hajka, kako ih netko mrzi, kako im želi uzeti novac, čemu osnivanje malih udruga i ine gluposti. Nažalost to kod nekih pali, ali evo da postavim izazov. Na mrežnima stranicama ZBUMŽ (www.zbumz.hr) i stranicama njezinih članica (www.veterani54spb.hr/, www.inzenjerija-cakovec.net/, www.veteran.hr/) su objavljene sve aktivnosti koje su udruge provele zadnjih godina i transparentna izvješća. Neka to objave sve braniteljske udruge.
Na predmetima, materijalima i mrežnim stranicama se mora javno istaknuti donator, jer i sufinanciranje projekta udruga je jedna oblik reklame.
Tema će se još više zakomplicirati ako znamo da je u Međimurju živo 8.700 hrvatskih branitelja od čega je 438 HRVI.
Od spomenutih 22 udruge čak njih 5 nosi naziv HVIDR-a tj. 23% udruga, a ako se prema visini članarine i godišnjem prihodu od članarine (javno dostupan podatak u RNO) procijeni broj članova udruga HVIDR-e dolazi se do zanimljivo rezultata da spomenute udruge imaju zajedno više članova nego je HRVI u Međimurju? Ili udruga koja se javno hvali da ima 2.500 članova, od članarine je u prošloj godini uprihodila 13.757,00 €, pa ako pretpostavimo da je članarina 10 €/god, znači da udruga ipak ima manje od 1.400 članova.
Kako se ne poštuju hrvatski pozitivni propisi i javno se ne objavljuju izvješća o trošenju sredstava iz javnih izvora, još manje se javnost izvješćuje kako se troše tzv. „vlastita sredstva“ tj. članarine i doprinosi.
Zanimljivo je i uočiti da nijedna braniteljska udruga nema registriranu gospodarsku djelatnost, kako bi mogla prodavati svoje proizvode i usluge, što Zakon o udrugama dozvoljava.
Jasno je da dok se hrvatski pozitivni zakoni ne počnu primjenjivati na lokalnoj i regionalnoj razini, neće profunkcionirati pravna država, jer svi mi smo država, nije država samo Premijer, Vlada i Sabor.
Da se sve to posloži treba sjesti za zajednički stol, a ne širiti interesne kuloarske priče po kafićima i iza leđa vinovnika, lijepeći etikete aktivistima i šireći netrpeljivost među braniteljima, a radi osobne promocije.
Da bi danas udruga funkcionirala nije dovoljna želja i tri člana, jer udruge su „mali poduzetnici“ bar što se vođenja dokumentacije tiče, a digitalno nepismeni ljudi jednostavno nemaju mogućnost transparentnog vođenja udruge. Je li to diskriminacija, ne znam, možda, ali nisam kompetentan da to ocijenim, to je stvar javnog sektora tj. zakonodavca.
Zašto nijedan kafić ne nosi naziv „Hrvatski branitelj“ ? A valjda zato što smo “popularni i rado viđeni” u Međimurju.
Ratnik Svjetlosti