Sa starenjem braniteljske populacije normalno je da se sve više razmišlja o “odlasku”, a da se ne opterete obitelji i nasljednici sa troškovima posljednjeg ispraćaja, jer cijene su takve da je “preskupo i umrijeti”. Zakon o udrugama je predvidio da se udruge mogu baviti i djelatnošću “posmrtna pripomoć”, pa je osnovana i najpoznatija udruga koja se bavi tom djelatnošću POSMRTNA PRIPOMOĆ (https://www.posmrtna-pripomoc.hr/) .
Kako Republika Hrvatska preko Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, pokriva troškove posljednjeg ispraćaja za hrvatske branitelje limitiranim sredstvima u prosjeku RH, ali kako su cijene razmičite po mjestima, uz dokaz o cijeni Ministarstvo hrvatskih branitelja dodatno pokriva cijenu do punog iznosa. Postoji i opcija jednokratne novčane pomoći obitelji u slučaju smrti hrvatskog branitelja, postavlja se pitanje ima li smisla plaćati članarinu udruzi POSMRTNA PRIPOMOĆ, a posebno ima li smisla plaćati članarinu za posmrtnu pripomoć koje su uvele neke braniteljske udruge.
Braniteljske udruge su uglavnom uvele djelatnost “posmrtna pripomoć” s ciljem privlačenja članstva, pa u tim udrugama većina članova ima jedinu “korist” od članstva u udruzi kad umru.
Postavljaju se tu i druga pitanja, a jedno je transpentnost korištenja sredstava namijenjenih posmrtnoj pripomoći. Ta sredstva moraju biti na posebnom računu (podračunu), ne mogu se prikazivati kao VIŠAK sredstava na kraju godine koji se prenosi u slijedeću godinu. Znači ta sredstva se ne mogu prikazivati svake godine kao prihod udruge. Nadalje, ako se ta sredstva ne oplemenjuju, već stoje kao mrtvi kapital na računu, to nije poslovanje manirom dobrog gospodara, što hrvatski pozitivni propisi nalažu. Posmrtna pripomoć je u krajnosti oblik štednje, pa se kod uvođenja djelatnosti posmrtne pripomoći moraju primijeniti odredbe HNB koje se odnose na štednju.
Posebno je važno da hrvatski branitelji budu informirani, a to je područje još uvijek u povojima, jer braniteljske udruge u pravilu nemaju mrežne stranice, nemaju profile na društvenim mrežama, nemaju svoje medije (internetske portale, tiskovine, radio emisije i sl.) pa se informacije prenose “uz kavicu u kafiću” što je siguran put u potpunu dezinformiranost i jačanje nezadovoljstva branitelja.
Nedavno je otvorena portal BRANITELJI ZAJEDNO (www.branitelji.net), ali i na njemu je još uvijek zabrinjavajuće malo informacijama i pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, posebno kako ih ostvariti, ali bar je krenulo.
Krucijalno pitanje je, radi li se o neznanju aktivista koji vode udruge, u tom slučaju ih treba educirati i pomoći im, ali ako se radio o namjernom manipuliranju (doziranju informacija) s braniteljima, onda je to već širi društveni problem. Onda netko namjerno širi nezadovoljstvo među braniteljima stvarajući klimu da država ne brine o njima.
Postavlja se pitanje nije li to onda primjena Memoranduma SANU II, Srpske akademije znanosti i umjetnosti?
Ratnik svjetlosti