U članku pod naslovom „Za ustaške pozdrave nema mjesta u Hrvatskoj“ koji je objavio 07. kolovoza 2024. portal www.direktno.hr već u uvodu autor navodi da su u Imotskom uoči koncerta „pjevali ustašku pjesmu Jure Francetića i Rafaela Bobana “Evo zore, evo dana”.
Nije točno da je pjesma „Evo zore, evo dana“ pjesma Francetića i Bobana, zapovjednika ustaške Crne legije, već je pjesma nastala oko 1942. godine po uzoru na pjesmu Petra Preradovića “Zora puca, bit će dana” iz 1844. u kojoj opisuje buđenje hrvatske nacionalne svijesti u svrhu oslobođenja od Austro-Ugarske Monarhije. Izvorni tekst navedene pjesme ne širi nikakvu nacionalnu netrpeljivost ili mržnju (https://hr.wikipedia.org/wiki/Evo_zore,_evo_dana
Koliko je poznato nijedna pjesma iz vremena NDH po nijednom hrvatskom zakonu nije zabranjena, napose u NDH je službena državna himna bila „Lijepa naša domovino“ , pa i Vi stojite u stavu „pozor“ kada se izvodi Hrvatska himna.
U članku se citira i Vaša izjava „Tzv. NDH nema veze s modernom i suverenom Republikom Hrvatskom i naša je dužnost svima koji to ne razumiju ponavljati istinu o prošlosti, u interesu hrvatske budućnosti“. Točno je da je NDH bila marionetska država i da bez potpore Njemačke i Italije ne bi postojala u vrijeme 2. svjetskog rata, ali je bila bar djelomično međunarodno priznata država, pa nije bila „tzv“.
Bez imalo želje ili namjere za braniti Ustaški totalitarni režim i njihovu politiku želim samo istaknuti da nije dobro izvlačiti postojanje Ustaša iz konteksta povijesnih zbivanja. Ustaše su osnovane kao reakcija na to što je jugoslavenski kralj Aleksandar I. Karađorđević proglasio Šestosiječanjsku kraljevsku diktaturu i kao odgovor ne četnički teror i Bosni i Hercegovini. Kada se na javnim skupovima pjevaju pjesme jugoslavenske, srpske i četničke pjesme (sve redom su bili totalitarni režimi koji su osuđeni od EU) Vaše reakcije nema? Takva politika sigurno ne doprinosi slozi hrvatskih građana, već raspiruje nesnošljivost i mržnju.
Više od svega začuđuje Vaša izjava: „U danima ponosa i slave, kada obilježavamo veličanstvenu pobjedu u Oluji i slobodu koju su nam donijeli hrvatski branitelji, žalosno je gledati kako pojedinci i grupe nepromišljeno i za Hrvatsku štetno opet bacaju u sjenu junake Domovinskog rata kojima se divimo, a promoviraju one prodavače hrvatske zemlje iz daleke prošlosti kojih se moramo sramiti.“ Nevažno je sada što smo tu spornu pjesmu pjevali po svim hrvatskih ratištima, s tom pjesmom na usnama se ginulo i umiralo u Domovinskom ratu, pa nije mudro pokušati zavaditi hrvatske branitelje. To više što zastava udruge HOS-a nije „Ustaška zastava“, već zastava udruge priznata od Republike Hrvatske (Statut udruge HOS) koja je slijednica hrvatskih bojovnika koji su značajno doprinijeli da Vi danas možete biti Predsjednik Republike Hrvatske.
Bodu oči i paraju uši Vaše riječi da se promoviraju prodavači hrvatske zemlje iz daleke prošlosti. Vaši politički istomišljenici šire priču kako je Pavelić prodao Međimurje Mađarima i Dalmaciju Talijanima, što je totalna srpsko-komunistička propaganda ne bi li posvađali Hrvate. Naime NDH nikada nije prihvatila okupaciju Međimurja što dokazuje da se npr. 1943. godine u Zagrebu svečano obilježilo pripajanje Međimurja matici zemlji 9. siječnja 1919. godine, datum koji se danas obilježava u Međimurju i pritom su dodijeljena odlikovanja i pohvale učesnicima te briljantne vojne akcije koja je neodoljivo podsjećala na naše VRO u Domovinskom ratu. Razvidno je da „Pavelić nije prodao Međimurje“, a u prilog tome govori i to što su Mađari granicu s NDH utvrdili i pripremali se za obranu, da ne dožive 1919. godine. Nažalost u te rovove su oni koji smeta pjesma „Evo zore, evo dana“ pobacali tijela ubijenih na križnom putu, te preko 1000 Međimuraca koje je života oslobodila „Narodna vlast“ u poraću.
Nadalje Rapallski ugovor je sporazum koji su u Rapallu, gradiću blizu Genove, 12. studenog 1920. potpisali predstavnici Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, čime je Dalmacija pripala Italiji. Glavni Pregovarači na strani Kraljevine SHS bili su premijer Milenko Vesnić, ministar vanjskih poslova Ante Trumbić i ministar financija Kosta Stojanović, te je povijena laž kako je Pavelić prodao Dalmaciju, a dokaz tome je što je kapitulacije Italije, NDH proglasila nevažećim Rapallski ugovor i pripojila Dalmaciju NDH, ali su ih iz Dalmacije potisnuli Titovi partizani, proglasivši sebe kao osloboditelje.
Ali je i činjenica koju danas svi prešućuju, pa i Vi, da je NDH bila otprilike područje prijašnje Banovine Hrvatske u sastavu Kraljevine Jugoslavije, značajno prekrojena, te ostala bez značajnih dijelova teritorija, pa se postavlja pitanje tko su to „prodavači hrvatske zemlje“?
Gospodine Predsjedniče, mržnju i nesnošljivost ne šire Hrvati ili bolje reći hrvatski građani, nego upravo vi političari koji ste još uvijek u vremenu „ustaša i partizana“ i pokušavate permanentno nas podsjećati „da se moramo mrziti“.
Gospodine Predsjedniče, ne bojte se, Ustaša više nema za što se pobrinula „partija i drugovi“ koji su sve pripadnike ustaškog pokreta s bližim i daljnjom rodbinom izbrisali s lica zemlje, otvorivši čak „slobodni odstrel“ onih malobrojnih koji su preživjeli masakr i uspjeli pobjeći u svijet.
Gospodine Predsjedniče, nema opasnosti od pjesama koje su se koristile u Hrvatskoj od 1941. – 1945., ali ima velike opasnosti od pjesama poraća 2. svjetskog rada na našim prostorima, kao što su “Druže Tito mi ti se kunemo”, Od Vardara pa do Triglava”, “Druže Tito ljubičice bijela”, “Od Topole pa do Ravne Gore”, “Morem plovi jedna mala barka”, “Ide vojska”, ….. koje se pjevaju po Hrvatskoj.
A i nije baš jasno zašto vam smeta usklik “ZA DOM”, koji poziva na obranu svoga doma i domovine, te sigurno ne zaziva ustaštvo, a ne smeta vam vam usklik “SMRT FAŠIZMU” koji direktno poziva na ubijanje, jer vrlo je lako nekome nalijepiti etiketu “fašizma” jer naši istočni susjedi na političkoj sceni vrlo vješto i uspješno izjednačavaju fašizam-ustaštvo-nacionalizam-domoljublje, a te riječi nikako nisu istoznačnice.
Nemojmo se sramiti roda svoga !
Ratnik svjetlosti