Za istinske hrvatske branitelje i domoljube predstojeći lokalni izbori su noćna mora. Domoljubna dužnost nalaže da se izađe na izbore, ali za koga glasati? Zar su naši suborci ginuli da bi se na vlast vratili “isti” ?
Kroz razne nezavisne liste i nezavisne platforme glasači se uvjeravaju kako će im upravo oni osigurati blagostanje, te će Dravom, Murom i Trnavom poteći med i mlijeko.
Temeljno pitanje za ovu grupaciju je: “od koga su to oni nezavisni” ? Od glasača? Politika nesvrstanih u prošlom stoljeću propala je kroz najkrvavije ratove u povijesti država članica, a stanovništvo u tim državama živi na granici biološkog opstanka. To su činjenice !
Kroz tu “nezavisnu politiku” vrlo smišljeno i vješto se glasačima pod farsom boljitka podvaljuju marksistiko-lenjinističko-titovske teorije i poziva ljude na razračunavanje sa svim neistomišljenicima.
Od kad su u Međimurju uspjeli vrlo učinkovito marginalizirati desne stranke i stranke centra, Međimurje se zacrvenilo do te mjere, da su se po kafićima počele isticati Titove slike, te da se više ne osnivanju braniteljske udruge, nego udruge “Josip Broz Tito”. Toj bratiji su puna usta brige i skrbi o hrvatskim braniteljima, koji sve što imaju od njih su vijenci i svijeće uz obavezne fotografske seanse koje se postavljaju na službene mrežne stranice JLP(R)S. Na tim seansama se doduše pojavljuju i hrvatski branitelji, ali svi oni zajedno imaju manje dana provedenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske od “čistačice ili kuharice u Policijskoj upravi”, te oni u naravi ne predstavljaju branitelje, nego su demokratski ures “nezavisnima”.
Od kad su ti “nezavisni” na vlasti obećavaju se veće plaće u Međimurju, ali sve je veći odljev međimurskih radnika iz Međimurja, a dolaze nam raditi “za sitne pare” pripadnici raznih egzotičnih naroda, da bi spasili obraz “nezavisnima”. Možda bi bilo zanimljivo angažirati stručnjake da objasne kako to da je Međimurje jedna od najrazvijenijih županija, a ima daleko najmanje standard stanovništva. Naravno “istima” je kriva Hrvatska Vlada, ništa neočekivano.
Narod ipak vidi što se događa, a dokaz tome je da je samo u Međimurju šest JLS ostalo bez “političkih vođa” tj. da se aktualni Načelnici tih JLS nisu kandidirali te JLS ne bi imale koga izabrati, jer ne bi bilo kandidata za Načelnika.
Međimurje u mnogo čemu prednjači u Hrvatskoj, pa tako i u jačanju projugoslavenske politike vrlo uspješno primjenjujući odredbe Memoranduma SANU II. i SANU III. Kako inače shvatiti da izabrani političari javno ističu kako neće surađivati s nekom parlamentarnom Strankom ili Strankom koja je na vlasti? Doduše još nijedan političar iz te kategorije nije odbio novac koji mu je ponudila omrznuta Vlada RH.
Kada tako hladne glave stavimo karte na stol, jedino što se može zaključiti je da se u Hrvatskoj ne pojavljuje nikakva “ustaška zmija”, nego da se ne velika vrata vraća “komunistička meduza”, gdje se čak pojavljuju ideje ponovnog jednostranačja, a od tuda nije daleko do diktature i fašizma.
Zabrinjavajuće je što su se ljudi pomorili s tim i izlaze na glasanje samo po rodbinskim i prijateljskim vezama. Zato je sigurno da par domoljubnih i samosvjesnih čelnika JLP(R)S koji će biti na vlasti u slijedećem mandatu neće uspjeti Međimurje vratiti na put boljitka, a Međimurje će biti sve više nezavisno od Međimurki i Međimuraca.
Ratnik svjetlosti