U ime Hrvatske demokršćanske stranke i kao predsjednik te stranke za naš Grad želim Vam se zahvaliti na Vašim komentarima na mreži glede otvorenog pitanja izmjene jedne ulice u našem gradu. Nakana mi je bila izvijestiti Vas o našoj nakani i želji da izmijenimo nazivlje ulice Josipa Broza u našem gradu i približiti tu temu mojim sugrađanima. Imali smo i drugu konferencija za novinare, što dovoljno govori o tome da ozbiljno radimo u ovom gradu i donosimo promjene koje građani žele, zato su nas i izabrali, da promijenimo naš grad u mjesto okrenuto sadašnjosti i budućnosti. Na tom i ozbiljno radimo i trudimo se u okolnostima posvemašnje erozije u društvu kako gospodarskom, političkom, tako i intelektualnom smislu, stvoriti ozračje uspješnosti i pozicionirati naš grad kao najsjevernija vrata naše Hrvatske.
Mi u HDS u dvanaest godina ustrajemo, te putem aktualnog sata i putem tiskovina, obznanjujemo želju da se naš grad pozicionira kao sjeverni ulaz u Međimurje, vrata u našu domovinu, na što imamo pravo upravo zbog podataka o broju ljudi i robe koji prolaze kroz naš grad, a i u uvijek povijesnom susretu s drugim narodima.
Promjena naziva ulica i trgova u nadležnosti je lokalne samouprave. Netko je namjerno stvorio pomutnju oko nakane, mi smo ozbiljni ljudi, to što procjenjujemo, promišljamo, pratimo što to znači za naše obitelji, upravo govori o našoj ozbiljnosti. Dakle, nismo podržali izmjenu ulica koje nose imena ubijenih i za domovinu položenih života zbog uvjerenja i ljubavi prema domovini, npr. Rade Končara… netko nas očito jako podcjenjuje i omalovažava.
Ulaz u našu domovinu, u naš grad je ulaz kroz ulicu Josipa Broza Tita. Postoji Rezolucija Vijeća Europe 1481/ (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, postoji Rezolucija 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, donijela ih je Skupština Europskog parlamenta, dakle predstavnici svih naroda Europske unije, postoji i odluka Hrvatskog sabora od 30. lipnja 2006. godine kad je donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945-1990. (NN, 76/2006) u kojoj je navedeno da su totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava. Tito je bio nositelj i duh totalitarnog režima koji nije poštovao ljudska prava i drugo, drukčije mišljenje.
Nije nama samo problem što se na taj način rugamo svim onim ljudima koji su bili povrijeđeni tim sistemom, ima ih u našem gradu, svima onima koji su donijeli tu rezoluciju, tj. evropskim narodima, rugamo se Europljanima koji ulaze u našu zemlju put mora, rugamo se i pravnim stečevinama Europske unije, nama je zapravo najvažnije, da nazivi ulica budu pozitivni znakovi i putokazi, da imaju dobru „vibru“, da identificiranje potiče na dobro, na suživot ljudi, ili kako je to lijepo rekao sv. Toma: „čovjek je poslije Boga najveći dužnik roditeljima i domovini“. A Tito je bio sve drugo, samo ne demokrat, čovjekoljubac, poštovalac manjinskih prava, domovine, drukčijeg mišljenja. To nisu poruke koje nas trebaju nositi i za nečim i za čime bismo se morali okretati. Ne trebamo se bojati duhova.
Ljevica u našem gradu, vijeće za vijećem, uporno dolazi sa pitanjem vraćanja biste Karla Mrazovića Gašpara, čini se da drugo nije ni važno, kao da ne postoje pitanja od socijalne, gospodarske, urbane,prosvjetiteljske važnosti. Ljevica nikako da shvati da se micanjem Tita neće ugroziti socijaldemokracija, jer Tito nema veze s nikakvom demokracijom, a socijaldemokracija je nešto posve drugo od Tita, pa ne razumijem zašto se rugaju svima onima koji su stradali u totalitarnom sustavu bivše države, a kako čujem neki čak bahato i bešćutno traže da se potakne peticija da se zadrži ime Tita u nazivlju ulice našeg grada, koja je spojnica Republike Hrvatske s drugim zemljama Evropske Unije, posebice onima koji su teško patili pod totalitarnim režimima.
Ideološko pitanje? Ono nam se nameće iz vijeća u vijeće, čak smo pristojno i bez komentara uvažili pitanje vijećnika g. Nerera i osnovali odbor sa ljudima i iz struke da se na to pitanje odgovori. No to nije bilo dosta, već se i dalje to pitanje ponavlja i ponavlja i ponavlja…a s druge strane za taj odbor SDP još uvijek nije odredio čovjeka. Možda je za neke to jedino važno, meni ne, s ideologijom sam završio 1990, kada smo se odredili kao demokratsko pluralno društvo, za mene je danas ideološko pitanje zapošljavanje mladih i nezaposlenih, ideološko pitanje je gospodarski razvoj i rast, za mene je ideološko pitanje odlaženje obrazovanih iz Hrvatske i ne samo njih, za mene je ideološko pitanje obrazovanje i stjecanje vještina i znanja visokih tehnologija, ideološko pitanje je upućivanje ljudi da mogu otvarati male obrte i brinuti o svojoj obitelji, dati im alate samostalnosti u cilju iskazivanja svojih sposobnosti i znanja, za mene je ideološko pitanje kako povećati standard naših ljudi, za mene je ideološko pitanje kako povećati plaće našim ljudima…, sve drugo je pravna stečevina, pravo, povijest, ako hoćete stvar pristojnosti.
Oni koji žive u prošlosti i uljepšavaju prošlost, s bilo koje strane, nisu oni koji mogu ponuditi razvoj i napredak domovine niti našeg grada, jer su im polazišta totalitarna i nedemokratska, zasnovana na rigidnom stavu, koji je za mnoge bio tamnica i smrt.
Spona našeg grada i Međimurja s drugim narodima nije Tito nego svi oni „gastarbajteri“ od jučer i danas i sutra koji su morali zbog totalitarnog režima, danas zbog naše nesposobnosti i ne činjenja tražiti kruh van svoje domovine. Mijenjanjem ideoloških idola, mijenjamo način ponašanja, okrećemo se temama koja su najvažnija za naš grad: domom za kulturu, novim dječjim vrtićem, procijeniti možemo li uvesti neki postotak prireza, namjenskog, kako bismo konačno završili dom za kulturu, jedno-smjenskom nastavom i odjelom srednje škole, pronalaženjem i stvaranjem povjerenja za investitore u naš grad, vraćanjem kina, osnivanjem foto kluba, etno kućom, osnivanjem rukometnog kluba, posvetiti se konačno kulturi, kazališnim predstavama, muzici, osmisliti iznova i ljeto uz Muru, mlade uvesti u pore kulturnog i športskog života grada, osmisliti i produžiti šetnicu, turistički približiti rijeku Muru, projektima, povesti turiste s Curka i Zvirka na rudarski put i uputiti ih spram vinskog puta…mi smo sjeverna vrata Hrvatske i svi putovi vode od nas, moja želja je da vode u modernu, pluralnu, pravnu, obrazovanu, pomirenu i bogatu Hrvatsku.
Mi dakle, nećemo, niti smo mislili, mijenjati nazivlje ulice na trošak građana, želimo osigurati ta sredstva iz drugih izvora i zato smo radili kalkulaciju, što to znači za gradsku blagajnu, što to znači za džep građana, mi vrlo odgovorno i ozbiljno pristupamo svakom projektu, nema tu stihije niti histerije.
Nismo još došli do faze, kamo uputit zahtjev za to, no postoji, gradski proračun, državni proračun,možda se može uklopiti u fondove Evropske unije u sklopu programa „Europa građanima“.
Nitko u ovom gradu, barem ne mi, ne radi protiv građana, već suprotno, tražimo samo dobro i čovjekoljubno.
mr sci Milijenko Cmrečak
(foto: Z. Rihtarec)