Danas, 32 godine od međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, od 15. siječnja 1992. godine, od dana ponosa i slave – slavimo tu veliku godišnjicu pomiješanih osjećaja. Umjesto da živimo u hrvatskoj Hrvatskoj za koju su se borile generacije, tisuću generacija, umjesto lijepe naše Domovine koju su sanjali naši preci, oni na čijim ramenima mi stojimo, mi živimo u Hrvatskoj koju napuštaju naši najbolji – naša djeca!
U mandatu Andreja Plenkovića, od 2016. godine Hrvatsku je napustilo više od 300,000 ljudi što je grad veličine Splita, Osijeka i Rijeke! Cijele mlade obitelji su nas napustile, u Hrvatskoj se svake godine rađa sve manje djece, a svake godine umire 20.000 ljudi više nego što se rađa djece te nam svake godine nestaje grad veličine Kutine, a najgore od svega je što Plenkovićeva Vlada ovo izumiranje Hrvatske i hrvatskog naroda, ne samo da mirno promatra nego nažalost i potiče!
Samo u prošloj godini Plenković je pustio u Hrvatsku više od 70,000 mladih vojno sposobnih muškaraca, tzv. „migranata“ koji su protuzakonito ušli u Hrvatsku kroz šume, kao da naše državne granice ne postoje! To je ukupno stanovništvo Vukovara i Dubrovnika zajedno!
Te i takve tzv. „migrante“, druge europske države upravo vraćaju u Hrvatsku koja ih je obvezna primiti jer ih je Plenkovićeva Vlada legalizirala davši im tzv. ”privremenu zaštitu” – azil. To Plenkovićeva Vlada, te tajne transporte, pokušava sakriti od javnosti i lažima uvjeravati sve nas da su ti tzv. „migranti“ strani radnici s radnim dozvolama, ali nisu. Stranih radnika s radnim dozvolama je dodatno još 170,000 u Hrvatskoj!
Umjesto da mi izvozimo hrvatske proizvode, ova Vlada izvozi hrvatske ljude i uvozi strane i oko toga ne vidi nikakav problem te nastavlja provoditi takvu suludu politiku, klanjajući se ”globalizmu” kao zlatnom teletu modernog doba koje uništava različitost svijeta oko nas, prije svega nacionalne identitete i države koji su smetnja interesu profita velikog kapitala.
Gase se hrvatske rafinerije i industrija, uništavaju obiteljska poljoprivredna gospodarstva i proizvodnja uopće. Samodostatnosti nemamo gotovo ni u čemu, ni u proizvodnji voća, povrća, goveđeg mesa, ne proizvodimo čak niti polovicu mlijeka za sebe, po čemu smo također najgori u EU!
Hrvatska postaje kolonija za uvoz tuđe robe. To nije samo nesposobnost i korupcija, nego i očita namjera ovakve politike. Ova Vlada služi interesima koji nisu hrvatski nacionalni interesi. Ovoj Vladi je svejedno hoće li u Hrvatskoj živjeti Hrvati ili neki drugi ljudi. Nama u Domovinskom pokretu nije svejedno!
Na današnji veliki dan, kada je Hrvatsku priznao svijet, pozivam sve Hrvatice i Hrvate da učinimo ono što smo dužni učiniti, da i svi mi, koliko nas ima, priznamo Hrvatsku kao Lijepu našu, jednu i jedinu Domovinu! Pozivam sve nas da sami sebi uputimo jedno okrutno, jednostavno, ali najvažnije pitanje: – Volimo li svoju djecu? Ako volimo, a naravno da volimo, krenimo već danas po ponovno priznanje Hrvatske od hrvatskog naroda, od svih nas jer svijet nas je priznao, ali mi sami sebe više ne priznajemo i ne poznajemo. U onim danima ponosa i slave, svijet je priznao Hrvate pobjednike, a ne sluge i slugane jednog od 4 B. Mi nećemo dopustiti da Bruxelles zamijeni Beč, Budimpeštu i Beograd! Naš glavni grad je Zagreb, a ne Bruxelles! Mi smo dio velike europske obitelji, ali mi ne priznajemo nikakvu stranu silu niti nikakvu volju iznad volje hrvatskog naroda!
Mi smo mali narod, ali narod pobjednika i to ne samo u ratu! Zahvaljujući hrvatskim sportašima cijeli današnji svijet poznaje i priznaje Hrvate kao pobjednike, ali mi sami sebe više ne priznajemo i ne poznajemo. Hrvati i Hrvatska moraju prvo priznati sebi da imamo pravo na sebe, da imamo pravo nakon tisuću godina biti suveren narod u svojoj suverenoj državi jer kroz našu tešku hrvatsku povijest uvijek smo se morali boriti s većim i jačim od sebe i pobijedili smo! Ustali smo! Ostali smo!
Danas i ovdje moramo priznati sami sebi – kada bi svi mi dopustili da se ovako nastavi, već za dvadesetak godina Hrvatska ne bi bila domovina Hrvata, već neka pokrajina naseljena strancima kojom bi upravljao neki novi gubernator. Razlozi za poticanje i dopuštanje raseljavanja i izumiranja Hrvata i odumiranje Hrvatske su nažalost sasvim očiti i jasni – ne može se voditi ono što se ne voli! Ako bi dopustili da se nastavi ova suluda politika koju po nalogu velikog kapitala i gazda iz Bruxellesa vodi njihov sadašnji povjerenik za Hrvatsku, hrvatski narod i hrvatska država bi nestali s lica zemlje. To mi ne ćemo i ne smijemo dopustiti!
Svijet je priznao Hrvatsku, krajnji je čas da svi mi, sve Hrvatice i svi Hrvati, svi građani Hrvatske priznamo Hrvatsku kao hrvatsku Hrvatsku koju ćemo ostaviti svojoj, a ne tuđoj djeci! Onako kako su je nama ostavili naši roditelji i svi oni koji su kroz povijest Hrvatsku branili i obranili. Tako moramo i mi braniti i obraniti hrvatsku Hrvatsku, moramo ustati i ostati! To je naš program i naše ime! Živjela hrvatska Hrvatska! Sve za Hrvatsku – Hrvatsku ni za što!
Ivan Penava
Predsjednik Domovinskog pokreta