Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta, održao je konferenciju za medije na temu dvije neučinkovite godine od potresa u Zagrebu.
”Ono što smatramo bitnim reći i naglasiti, nešto što nismo vjerovali da će biti moguće prije dvije godine, a to je činjenica da je okruglo, doslovno nula kuća izgrađeno, odnosno ljudi vraćeno u svoje domove kada je riječ o razaranju, odnosno apsolutnoj destrukciji samih kuća”, uvodno je rekao Penava.
Penava je istaknuo kako ne govori o situacijama kada je trebalo okrečiti zidove, ali kad govorimo o konstrukcijskoj obnovi, ponovio je, nula kuća je obnovljeno. Naglasio je da je obnova cijelo vrijeme prespora, da u jednom segmentu zapravo nije ni pokrenuta, ne postoji, i treće, dodao je, da je jako nepravedna. Smatra kako obnova ne postoji u dijelu konstrukcijske obnove kuća, a koja je najbitnija, najpotrebnija, te je upozorio da je ona vrlo nepravedna u dijelu koji se najbolje ogledava u činjenici da čak o nekakvoj minimalnoj obnovi po pitanju državnih i javnih ustanova možemo govoriti.
”Tromost je sveprisutna, u dvije godine srušen je jedan objekt”
”A kad su u pitanju kuće u osobnom vlasništvu, dakle, ono što je najpotrebnije, što predstavlja dom, tu nažalost moramo utvrditi da je riječ o jednom vrlo nepoštenom modelu. Treći moment je tromost. Tromost je sveprisutna i mislim da o tome najbolje svjedoči jedan nevjerojatan podatak da se mi u medijima hvalimo, zamislite, molim vas, činjenicom da je objekt na uglu Petrinjske i Đorđićeve nakon dvije godine srušen! Da nije nevjerojatno i tragično, bilo bi smiješno”, poručio je.
Komentirao je kako, naravno, javnost bode u oči kad imamo slučaj gospodina Frke-Petešića i podruma od 417.000 kuna s druge strane, a činjenica da ljudi i dalje žive u hostelu Areni, da žive u kontejnerima, kod rodbine, je naprosto jedna situacija koja je vrlo ne fer, smatra Penava, nekorektna, nedozvoljiva, nedopustiva, te misli da to građani grada Zagreba nisu zaslužili.
”Što reći o Banovini, gdje govorimo otprilike o godinu i pol neučinkovitosti, nečinjenja? I sam sam bio prognanik, nažalost devet godina prognaničkog staža. Ti ljudi su bili prognanici zbog Domovinskog rata, vraćali su se u vrlo malim brojevima kući jer su se u međuvremenu snašli u ostalom dijelu Republike Hrvatske”, podsjetio je.
”Nevjerojatan je grijeh propusta ne omogućiti ljudima da žive u svojoj kući”
Rekao je kako su se vraćali s velikim nadama da će tamo zateći obnovljeno gospodarstvo i uvjete življenja kakve su imali do Domovinskog rata te dodao: ”Razočarali su se vjerojatno, kao što smo se i svi mi koji smo bili prognanici razočarali svojim povratkom, ali ipak pokušali uspostaviti svoje živote na jedan normalan način. Nakon toga im se dogodi drugi potres, ponovno u 30 godina po drugi puta ostanu bez svoga doma. Godinu i pol ne reagirati, i ljudima ne omogućiti da žive u svojoj kući je nevjerojatan grijeh propusta, nevjerojatna inertnost, nevjerojatna nebriga”.
”Ti ljudi to nisu zaslužili i u aspektu ovog demografskog sloma koji nažalost obuhvaća cijelu državu, ali osobito Slavoniju, Banovinu, Dalmatinsku zagoru, Liku. Kako će se ti ljudi vratiti i kakva će biti slika Banovine uslijed ovakve neučinkovitosti? Dakle, apsolutno se nije smjelo dozvoliti i nedopustivo je da kuće nisu obnovljene i da ljudi nisu stekli još bolje uvjete za život u tim krajevima odakle život ionako curi”, zaključio je Penava.
Služba za odnose s javnošću Domovinskog pokreta