Prije desetak godina prodali smo HT, tvrtku koja je tada poput sada HEP-a, bila najvrijednija nacionalna tvrtka s perspektivom širenja u regiji. Upravo prije nekoliko dana HT je pokazao svu svoju snagu preuzevši najsnažniju telekomunikacijsku tvrtku u Crnoj Gori s najavom da će s istim namjerama ići i prema telekomunikacijskim tvrtkama u Bosni i Hercegovini. Umjesto da učimo na vlastitim pogreškama, odnosno na modelu uspješnog širenja te da u okruženju jačamo HEP kao glavnog energetskog regionalnog subjekta, mi smo u situaciji da kroz privatizaciju HEP dajemo u ruke privatnim igračima. Tko nam jamči da tih 25 posto dionica HEP-a koje država planira staviti na tržište neće doći u ruke Mađara, OTP-a ili u krajnju ruku MOL-a, pa da se uvučemo u začarani krug?
Moramo širiti vidike, a ne se vrtjeti u okvirima koje nam nameću neoliberalne opcije koje su fokus s kupnje INA-e maksimalno prebacile na prodaju HEP-a stvorivši tako goruću temu koju nisu niti u jednom dijelu predstavili biračima tijekom svojih nedavnih predizbornih kampanja. Posebno su opasne teze kako se prodajom 25 posto minus jedna dionica ne ugrožava apsolutno upravljanje HEP-om, jer kad se jednom krene s rasprodajom nacionalnog srebra, na slučaju HT-a i INA-e, pa u konačnici i Croatia Osiguranja, jako dobro znamo kako to završi.
Ne smijemo ponoviti grešku kao u slučaju INA-e koja je od lovca postala lovina. I 2003. godine kada ju je besramno na tržište stavio Ivica Račan, a četiri godine kasnije potpuno zatukao Ivo Sanader, INA je financijski, logistički, infrastrukturno i korporacijski bila znatno snažniji naftno-plinski gigant nego što su to bili austrijski OMV i mađarski MOL koji su se, zahvaljujući uskogrudnim interesima pojedinaca iz tadašnjih hrvatskih vlasti, borili za preuzimanje INA-e.
Na kraju ostaje pitanje i kada država preuzme dionice INA-e, iz kojih sredstava će se financirati ogromni troškovi moderniziranja rafinerija u Sisku i Rijeci? Bojimo se nekom novom privatizacijom, ovoga puta Hrvatskih šuma ili još gore Hrvatskih voda!
Stoga je jeftinije državi osnovati novu naftnu tvrtku ili Plinacro-u proširiti djelatnost i na naftni sektor koji bi preuzeli sve sadašnje zaposlenike INA-e gdje bi se MOL morao zapitati s čime će to raspolagati u Hrvatskoj, nego ići u ovu zamršenu financijsko-stratešku operaciju koja definitivno miriše na izdaju nacionalnih interesa i odricanja upravljanja strateškim resursima koji se mogu pretvoriti u domino efekt prema drugim nacionalnim tvrtkama!
S dužnim poštovanjem,
Predsjednik HSP AS
Hrvoje Niče, mag. oec.