Na svojoj 8. sjednici Vijeće Međimurskog demokratskog saveza donijelo je Odluku o izlasku MDS -a na izbore za Hrvatski sabor 2024. godine. O načinu izlaska na izbore, samostalno ili u suradnji sa
programsko bliskim partnerima, odlučit će se naknadno.
Vijeće MDS – a usvojilo je i Osnove izbornog programa koji se sastoji od 5 bitnih točaka:
- Decentralizacija Republike Hrvatske, 2. Povećanje plaća i mirovina, 3. Uređenje pravne države, 4. Promjena izbornog sustava i racionalizacija državne i lokalne uprave i samouprave i
- Ukidanje prometne izolacije Međimurske županije.
Na ovoj sjednici detaljnije je raspravljena 1. točka koja se odnosi na potrebu decentralizacije Republike Hrvatske, ovu točku detaljnije je predstavio Željko Pavlic, predsjednik MDS -a:
„MDS je svoju regionalističku politiku ugradio, prilikom osnivanja 2005. g, u svoj osnivački Program „Međimursko protuletje“ i dokumente rađene u suradnji s ostalim regionalnim strankama. Naš slogan „Međimurski penezi v međimurski žep !” počeli smo koristiti još 2007. godine, sa željom da istaknemo da samo decentralizacijom možemo osigurati uvjete za ravnomjeran i ubrzan razvoj Republike Hrvatske. S osnovama naše regionalističke politike tokom proteklih godina upoznavali smo međimursku i hrvatsku javnost, kao i nadležne institucije. Tako da je, svojedobno, i Skupština međimurske županije, na prijedlog MDS -a, uputila prijedlog Vladi RH da hitno decentralizira Hrvatsku.
Na žalost, centralne vlasti ignoriraju potrebu za decentralizacijom, upravo suprotno, centralna vlast još više centralizira Hrvatsku. To nam pokazuje i svježi primjer preuzimanja upravljačkih prava općih bolnica, koja se oduzimaju županijama i gradovima, a daju državi.
MDS-ova regionalistička politika ima tri glavne točke:
1. Decentralizacija.
2. Regionalizacija.
3. Dekoncentracija.
1. Decentralizacija – Međimurski penezi v međimurski žep ! Hrvatska se mora korjenito decentralizirati– što više ovlasti i financijskih sredstava spustiti na razinu lokalne i regionalne samouprave.
Svi podaci pokazuju da europske zemlje u kojima pojedinačne regije imaju veće ovlasti i odgovornost u poreznoj, zakonodavnoj i obrazovnoj politici gospodarski su naprednije od onih s centraliziranom upravom.
Suprotno od toga, Hrvatska je danas jedna od najcentraliziranijih država u Europi u kojoj centralna vlast kontrolira više od 90 % svih proračunskih sredstava.
Osnovni princip trebao bi biti da što više novca koji se ostvaruje na nekom području tu i ostane.
Da bi se barem približili tom idealu, a zapravo ostvarili razmjer kakav je poznat u EU, barem 70 : 30, trebalo bi krenuti u preraspodjelu poreznih prihoda, do sada su takve preraspodjele išle u korist centralne države. Na taj način stvorili bi se uvjeti da općine, gradovi i županije mogu izvršavati Ustavom im određene poslove: školstvo, zdravstvo, socijalna politika, kultura, prostorno planiranje …
Bez decentralizacije općine, gradovi i županije ovisit će o državi, a državni paternalizam proizvodi KULTURU PODANIŠTVA, čemu smo svjedoci kod gotovo svakog posjeta nekog od ministara našoj županiji.
2.Regionalizacija – Regionalizacijom do bržeg razvoja – Hrvatska je zemlja neiskorištenih potencijala među koje spadaju i regije. A hrvatske regije svoje potencijale ne mogu oživjeti bez jačanja njihovih snaga, za što je nužna funkcionalna i fiskalna decentralizacija. Sadašnji proračuni nisu dovoljni za izvršenje osnovnih obaveza, a kamo li za neka veća kapitalna ulaganja i razvojne programe. Naše županije-regije osuđene su tako na pomoći i dotacije od države, koja tu arbitrira po različitim, često političkim, kriterijima. Međimurska županija tu prolazi loše, jer nema snažan lobi i osuđena je na mrvice. Ukoliko se ne krene u snažnu decentralizaciju i regionalizaciju centraliziranost Hrvatske će još više jačati, a regije će tako biti osuđene na ovisnost od centralne države i prisiljene provoditi politike koje određuje centralna vlast, a ne politike u interesu građana.
Racionalizacija – MDS se zalaže i za racionalizaciju regionalnog sustava, Hrvatska bi trebala imati do 8 regija, među kojima i Međimurska regija, a te regije bi trebale imati puno veće ovlasti i proračune nego imaju danas.
Sustav lokalne i regionalne samouprave treba urediti tako da bude što funkcionalniji i jeftiniji.
Trebalo bi preciznije podijeliti ovlasti između države, županija, gradova i općina, uz obavezu da se usluga pruža najbliže građanima i da sustav bude što jeftiniji. Svaka kuna u proračunima je dragocjena i njezina namjena mora biti usmjerena prema građanima, a ne prema izvršiteljima funkcija.
3. Dekoncentracija -Dekoncentracijom do ravnomjernog razvoja – Izvršna vlast Republike Hrvatske je sva koncentrirana u Zagrebu, što njemu daje veliku prednost u odnosu na ostale krajeve Hrvatske. Dekoncentracijom, odnosno izmještanjem pojedinih Ministarstava i sjedišta državnih poduzeća izvan Zagreba, provela bi se deprovincijalizacija. Pojedini gradovi i krajevi, ovisno o njihovoj tradiciji i potencijalima, postali bi sjedištima određenih institucija. Čakovec bi tako mogao postati sjedište Ministarstva zaštite okoliša ili obrta i malog poduzetništva. To bi bio dobitak i za Međimurje i državu. Ministarstvo bi imalo interakciju sa iskustvom stečenim godinama u određenom sektoru, kao i sa kvalitetnim kadrovima, a Međimurje bi imalo koristi od većeg broja zaposlenih, pogotovo visokoobrazovanih ljudi.”
Predsjednik MDS – a:
Željko Pavlic