Proteklii tjedan Hrvatski sabor je izglasao još jedan paket poreznih zakona, četvrti po redu, čime je zaključena porezna reforma koju je ova Vlada započela još na početku mandata.
Na kraju ovog poreznog procesa, koji je trajao četiri godine, možemo dati ocjenu i postaviti pitanje da li je ostvaren osnovni cilj ove reforme; rasterećenje i rast plaća i mirovina, pogotovo onih najnižih, što bi dovelo do naglašenije socijalne pravednosti, kako je to naglasio ministar financija Zdravko Marić predstavljajući 2016. godine osnovne ciljeve porezne reforme.
Ono što je za Međimurski demokratski savez posebno bitno i osnovno je to koliko je ova reforma utjecala na povećanje plaća u Međimurju, a time i na povećanje standarda Međimurki i Međimuraca. Nakon završetka ove porezne reforme odgovor je da će Međimurci imati malo koristi od ovih poreznih promjena, odnosno da će većini Međimurki i Međimuraca plaće rasti samo minimalno, pogotovo u odnosu na neke druge korisnike poreznih beneficija.
O tome nam najbolje govori podatak s platne liste jedne tekstilne radnice koja ima 31 godinu staža, a koja je za puno radno vrijeme, za 10. mjesec ove godine dobila neto plaću od 4.091 kuna (tu je uračunat i topli obrok).
O tome nam govore i najnoviji statistički podaci. Tako je prosječna mjesečna neto plaća zaposlenih kod poduzetnika sa sjedištem u Međimurskoj županiji, u 2018. godini iznosila 4.822 kune, što je 7,5% više u odnosu na 2017. godinu, ali i 13,6% niže u odnosu na prosječnu mjesečnu neto plaću zaposlenih kod poduzetnika na razini RH (5.584 kune).Kako su prosječno male bile plaće u Međimurju na ostatak Hrvatske najbolje govori podatak da je samo kod nas u zadnjih deset godina plaća rasla više od 20 posto, a opet smo po istoj među najslabijima u zemlji. Na kontinentu iskaču Grad Zagreb s najvećom prosječnom plaćom u zemlji koja je u 2017. godini dosegla gotovo 7000 kuna i Zagrebačka županija koja je blizu 6000.
U našoj ocjeni prvog kruga poreznih reformi 2016. godine, a ta ocjena stoji sada i za reformu u cjelini, upozorili smo da će predložene promjene imati mali utjecaj na povećanje plaća u Međimurskoj županiji, a time i na poboljšanje standarda i životnih uvjeta Međimuraca, pogotovo onih koji primaju najniže plaće. Naime, predložena porezna rasterećenja iz prvog poreznog kruga obuhvaćaju samo mali, gotovo zanemarivi, broj plaća i mirovina u Međimurskoj županiji, jer se odnosi samo na plaće i mirovine veće od 6 500 kuna, a 25 000 zaposlenih u gospodarstvu Međimurske županije dobivaju prosjećnu neto plaću od oko 4 800 kuna.Značajni efekti povećanja plaća temeljem ove reforme vide se samo na neto plaćama većim od 6500 kuna, tako se, na primjer, zaposleniku koji dobiva plaću od 20.000 kuna, plaća povećala na 21.706 kuna.
Na kraju možemo zaključiti da nije ispunjen osnovni cilj ove porezne reforme; rasterećenje i rast plaća i mirovina, pogotovo onih najnižih, što bi dovelo do naglašenije socijalne pravednosti. Predloženim promjenama se, zapravo, povećao jaz između najnižih i najviših plaća, čime se još više narušila socijalna prevednost u Republici Hrvatskoj, kako između pojedinaca, tako i između pojedinih regija.
Predsjednik MDS-a: Željko Pavlic