U svojem intervjuu Večernjem listu 01. ožujka g. Veljko Kajtazi, zastupnik u Hrvatskom saboru iznio je cijeli niz objeda, paušalnih teza i teško prozvao Međimurce za rasizam. Nakon tog zadnjeg njegovog ispada u nizu i “čašćenja” Međimuraca i međimurskih medija pogrdnim i krajnje uvredljivim nazivima očekivali smo reakciju vrha međimurske vlasti, no još smo jednom shvatili da reakciju nećemo dočekati pa smo odlučili obratiti se javnosti i g. Kajtaziju ovim otvorenim pismom.
Gospodine Kajtazi, svojim istupima umjesto da budete faktor smirivanja napetosti i da djelujete na pripadnike vlastite zajednice koji pogoršavaju sigurnosnu situaciju u Međimurju, napadate većinski narod i stvarate još veći jaz u ionako teškom trenutku za izgradnju normalnog suživota. Cijelo vrijeme plašite Rome o nekakvom uvođenju vaučera za sve primatelje socijalnih naknada, a vrlo dobro znate da su svi koji su tražili strože kontrole trošenja socijalnih naknada uvijek govorili isključivo o onima koji taj novac nenamjenski troše. Koliko ste, gospodine Kajtazi, prozirni u svojim izjavama vidimo po Vašem kopernikanskom obratu po pitanju vaučera. Jednom ste za njihovo uvođenje pojedincima (javno ste to izjavili u TV emisiji), drugi put apsolutno protiv njih. Svojim izjavama samo obmanjujete i plašite pripadnike vlastitog naroda nečime što nitko nikada nije tražio. Da ste malo pažljivije pratili rad Inicijative i pokušali shvatiti na što je usmjerena i što nudi, umjesto prozivanja za rasizam i da „cesta ne može mijenjati zakone“ shvatili biste da smo od samog početka rekli da vaučeri nisu dobro rješenje i da predlažemo uvođenje bankovne kartice koja bi predstavljala objedinjen račun za isplatu socijalnih primanja iz različitih izvora. Tom se karticom može kupiti sve (osim proizvoda koji predstavljaju nenamjensko trošenje), a sprečava se dotok gotovine koja, nažalost, u najvećem postotku završava kod pojedinaca koji bezobzirno parazitiraju na račun najsiromašnijih kod njih zaduženih članova vaše zajednice.
U vašemu intervjuu spominjete getoizirana romska naselja i potrebu njihovog komunalnog uređenja i legalizacije. Slažemo se s vama da svaka jedinica lokalne i regionalne samouprave mora učiniti maksimum da infrastrukturno uredi naselja svojih stanovnika bez obzira na nacionalnost. No, nažalost, nismo od vas nikad čuli o problemu divlje nelegalne gradnje koja se nastavlja i nakon zadnjeg roka legalizacije spomenutih naselja. Vidite g. Kajtazi, upravo takav detalj nejednakog postupanja institucija gdje pripadnik većinskog naroda ne može niti šupu napraviti bez dozvole i projekta, a kamoli stambeni objekt, predstavlja sjeme razdora. Zašto se od nekoga traži izričito pridržavanje pozitivnih zakonskih normi, a drugima se kršenje istih gleda kroz prste? Ovdje se prvenstveno opet radi o propustu institucija na koje Inicijativa upire prstom, no svakako je odgovornost i na pojedincima koji takve zakonske odredbe krše. Ogromna je i Vaša „zapovjedna“ odgovornost kao legitimnog čelnika spomenute zajednice kojeg nikad nismo čuli da se javno zalagao za poštivanje zakonskih propisa o gradnji i koji je pozvao svoje sunarodnjake da ih se kao lojalni i ravnopravni građani ove države trebaju pridržavati. Krajnje je vrijeme da shvatite da osim prava postoji i cijeli niz obveza koje svi građani ovoga društva trebaju ispuniti.
U istome intervjuu spominjete i „pojedince iz romske zajednice s lošom prošlošću“ koji su dali i nadalje daju podršku djelovanju Inicijative. Ovoga ste puta preskočili okarakterizirati ih kao „nelegitimne predstavnike“ kao što ste to već više puta spomenuli dosad. Očito ste shvatili da se radi također o legitimno izabranim predstavnicima romske nacionalne manjine u predstavničkim tijelima svojih lokalnih zajednica. Ovoga im puta na teret stavljate „lošu prošlost“, a istovremeno prešućujete kako vaša desna ruka u Međimurju ima pravomoćnu presudu za šverc ljudi. Svatko može pogriješiti, bitno je da se pokaje za svoja prijašnja djela. Možda su nekolicina pojedinaca koji podupiru inicijativu imali lošu prošlost koja je daleko iza njih, ali smo sigurni da normalnim razmišljanjem i traženjem istinskog i mirnog suživota u Međimurju imaju odličnu budućnost.
Vaše licemjerje i zlonamjerne izjave ponajviše razotkriva rečenica intervjua u kojoj kazujete „da smo i mi protiv pojedinaca koji krše zakon ili neke društvene norme.“ Ovime zapravo priznajete cilj i lokalnih vlasti i Inicijative koja djeluje u Međimurju, a to je usmjerenost na institucije koje moraju odraditi svoj posao u pronalaženju i sankcioniranju pojedinaca koji narušavaju sigurnost i sprečavaju miran suživot u Međimurju. Sami nehotično priznajete da nitko ne proziva cijelu romsku zajednicu nego problematične pojedince. Sami ste ovom izjavom dali legitimitet Inicijativi čije djelovanje pokušavate zlonamjerno prikazati u svjetlu „rasističkog prosvjeda“, odnosno „perfidnog rasizma“ kako navodite u intervjuu. Znamo da jedino Vama, g. Kajtazi najviše odgovara ovakva situacija u Međimurju i prisutnost međunacionalne napetosti. Jer da ih nema, Vi jednostavno ne biste imali ovdje posla i vjerojatno ne biste bili saborski zastupnik. No lov u mutnom u maniri pravog etnobiznismena gdje plašite vlastite Rome „Međimurcima rasistima“ i ukidanjem prava onima koji se drže Zakona i lojalni su građani Međimurja više vam neće proći. Srećom, u Međimurju polako stasa nova školovanija generacija mladih Roma koji su prozreli vaš (ne)rad i vašu agendu osobnog probitka na uštrb uspješne integracije Roma u Međimurju. Ako itko dijeli međimursko društvo, stvara razdor i čini miran suživot teže dohvatljivim, onda ste to Vi g. Kajtazi. Svojim istupom i etiketiranjem prosvjeda „rasističkim“ prozvali ste ne samo 2000 sudionika prosvjeda, nego i sve one Međimurce koji nisu bili na prosvjedu, ali podupiru traženja Inicijative za jačim angažmanom resornih institucija u svrhu osiguranja mirnog i normalnog (su)života u ovom prostoru. S jedne strane tražite prihvaćanje i razumijevanje, a s druge strane prozivate za rasizam. To tako, nažalost po vas, ne ide!
Svojim istupom žestoko ste se obrušili na lokalne medije spočitavajući im što prenose vijesti crne kronike. Gospodine Kajtazi, okrećete pilu naopako. Bilo bi uputnije da se zapitate tko puni crnu kroniku: izmišljaju li novinari zlonamjerno nepostojeće događaje ili objektivno prenose zbivanja koji se koncentrirano događaju u nekolicini lokalnih sredina u Međimurju? Situacija se neće nimalo popraviti ako ćete cenzurirati medije. Situacija će krenuti u smjeru rješavanja problema ako ćemo prokazati i sankcionirati one pojedince koji opetovano svojim skrivljenim oblicima ponašanja pune te iste stupce crne kronike.
Republika Hrvatska jedinstven je primjer države u kojoj predstavnici manjina sustavno godinama ucjenjuju sve hrvatske vlade. Na cijelom svijetu ne postoji niti jedan tako darežljivi sustav jer zagarantiranih predstavnika manjina u demokratskim parlamentima gotovo i nema, a tamo gdje i jesu zastupljeni u višestruko manjem broju nemaju pravo odlučivanja! S druge strane Međimurje je dio Hrvatske u kojem narod trpi do nemjerljivih granica, ali Vi se takav miroljubivi, samozatajni i radišan narod koji vam je omogućio prava neslućenih razmjera usuđujete vrijeđati. Gdje je granica tome vrijeđanju gospodine Kajtazi? Jasno vam poručujemo: Dosta je bilo! Ovim putem od Vas tražimo ispriku Međimurkama i Međimurcima i svim ostalim građanima. Vaše vrijeđanje potpuni je promašaj jer svaki dan sve nam više poštenih Roma daje podršku, sve je više njih koji se srame jednog malog ali glasnog dijela svojih sunarodnjaka u svojim naseljima koji su izvor svega negativnog zbog čega trpi miran suživot. Sve je više onih Roma koji se usude javno stati u obranu suživota sa svojim prijateljima Hrvatima!
Vrijeme je, g. Kajtazi, za promjene. Pozivamo Vas u Međimurje da vas upoznamo s obvezama koje svaki pojedinac ove zemlje ima ako ih do sada niste razaznali. Pozivamo Vas da istinski učinite iskorak u rješavanju nagomilanih problema na način da zajednički prokažemo kriminal i kriminalne pojedince koji onemogućuju normalan suživot u Međimurju. Jer Hrvati ne traže apsolutno ništa povrh mogućnosti da mirno mogu uživati u plodovima svoga rada, obrađivati i dočekati berbu plodova u vlastitim vrtovima i poljima, mirno šetati ulicama svojih mjesta bez bojazni od razbojničkih prepada ili mirno u smiraj svoga životnog vijeka uživati u zasluženoj mirovini bez bojazni razbojničkih upada u samačka staračka domaćinstva.
Hrvoje Šlezak i Ervin Vičević