Prvo da pojasnimo što je to nirvana? Jedna od definicija je prosvjetljenje, potpuna spoznaja, buđenje, te se ona mora doživjeti, a ne objasniti. Nirvanu u Hrvatskoj mogu dosegnuti samo cijene jer su prosvijetljeni kapitalisti dosegli potpunu spoznaju kako da ih probude. Pošto se nirvana mora doživjeti, radnička klasa ju doživljava svaki dan, ali nikada je neće spoznati jer nije u nirvani nego u banani. O umirovljenicima nećemo govoriti jer su oni već otpisani kao smetnja društvu pa su njihove mirovine dostatne za pet dana, pa tko živ, tko mrtav!
Izraz „biti u banani“ nastao je u slengu nekih društvenih grupa (interesnih skupina) kao viša evolucijska stepenica izraza „banana država“.
Banana države nazvane su države južnoameričkog kontinenta koje su sredinom prošlog stoljeća grcale zbog prezaduženosti. Njihov dug prema inostranim institucijama bio je toliko velik da im je prijetio potpuni financijski krah. Budući da im je glavni izvozni proizvod bila upravo banana, dobile su pomalo podrugljiv, pomalo romantično simpatični naziv „banana države“.
Danas se svaka država koja se ne zna ponašati domaćinski, koja troši milijune (eura) na predizborne kampanje, na gradnju basnoslovno skupih objekata za jednokratnu upotrebu, na izradu skupih projekata koji se nikada neće realizirati, na plaćanje stranih stručnjaka koji su izradili master plan razvoja turizma (kada će plan zaživjeti – ne zna se!) i u njega inkorporirali sva znanja i saznanja o autohtonim vrijednostima (?), o autentičnim običajima, proizvodima, karakteristikama kraja i ljudi (kako oni to znaju, kako imaju sluha i njuha za autentičnu istrijansku maneštru? a postoje izvrsni domaći stručnjaci!!)… država koja se diči da joj je drugo ime „zemlja znanja“, a njen premijer (ni ministar prosvjete) ne zna koliki su troškovi studija… dakle, svaka se takva država danas kratko zove „banana država“.
A za njene stanovnike se kaže: VI STE, GOSPODO, U BANANI!
Izraz se proširio na sva područja ljudskih aktivnosti, na sve situacije koje mirišu na nerentabilnost, na uzaludnost, na glupost, jednom riječju na neizbježno kolabiranje sistema. (https://vukajlija.com/ )
Dakle koji je razlog da neki proizvod koji smo prije mjesec dana plaćali osam kuna, danas vrijedi petnaest kuna? Rat u Ukrajini sigurno nije, nestašica fosilnih goriva sigurno nije, sve drugo sigurno nije. Ono što nam govore sigurno nije. Razlog je samo ultra brzo bogaćenje hrvatskih, europskih i svjetskih kapitalista. Jer da nije tako plaće bi nam bile barem dvostruke i u slijedu pratile rast cijena, ali prije ćemo spoznati nirvanu nego to dočekati.
No tko zna? Možda ćemo za koji mjesec plaće stvarno dobivati u bananama.
(R. Tomanić, foto: ilustracija)