Ako sjednemo pred ogledalo i porazgovaramo sami sa sobom, na mnoga pitanja nećemo znati odgovore, a često ni postaviti pitanje.
Hrvati su od pamtivijeka naučili mrziti vladare, to nam je genima, što ne čudi jer još iz vremena kada su naši preci, tamo negdje u stoljeću sedmom došli na ove prostore, te pokušali konsolidirati državu, nemamo svoje države. Prvi vladar za kojega znademo da je u svoj vladarski naslov stavio hrvatsko ime i koji sebe u darovnici iz 852. godine sebe naziva milošću Božjom knez Hrvata je Trpimir I.
Poznao je da su Hrvati su 1102. godine Pactom Conventom izabrali ugarskoga kralja Kolomana Arpadovića za kralja Hrvatske.
Hrvati su nadalje su kroz povijest bili podanički narod, ali nikada se nisu osjećali Austrijancima, Mađarima, niti Jugoslavenima, te je bilo normalno varati i mrziti državu i vlast. Kada smo konačno uspjeli iskoristiti povijesnu prigodu i stvoriti svoju državu, krvlju natopljenu samostalnost i slobodu, nismo se promijenili, nismo prihvatili Hrvatsku kao svoju državu, nego kao državu koju treba pljačkati, a vlast mrziti.
Još od kampanje za prve višestranačke izbore krenula je opća hajka i pokušaji diskreditiranja HDZ, sjetimo se krilatice Račanovih komunista kako je HDZ „Stranka opasnih namjera“. Veliki propust je što je Hrvatska u privatizaciji izgubila utjecaj na sve medije, te što nije provela lustraciju. U Hrvatskoj čak ni HINA nije nezavisna medijska kuća. A zna se da plesači prešu kako bandisti sviraju.
Sada pitajmo onog dvojnika u ogledalu je li bilo koji medij u Hrvatskoj, posebno u mandatima kada je na vlasti HDZ išta pozitivno napisao o Vladi, o Zakonima o propisima i stanju u Hrvatskoj? I slijepci vide da su mediji besramno na strani oporbe, ma koliko marginalna i nesposobna bila, važno je mrziti vlast, posebno ako su joj na čelu Hrvati. Većina je medija očigledno zdušna na provedbi Memoranduma SANU II i III, a lokane medije su preuzeli lokalni političari sufinanciranjem, pa je jasno kada poslije Parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, Župan Međimurske županije izjavi da neće surađivati s HDZ-om, to prenesu svi lokalni mediji, a što su prenijeli mediji „to je istina“.
To je rezultiralo time da 67% Međimurca ponovo želi Milanovića kao predsjednika, da 67% Međimurca želi slijedećih pet godina gledati i čitati preko mainstream medija kako u Hrvatskoj ni Predsjednik države ne priznaje i mrzi Vladu Republike Hrvatske. Kaže onaj tip iz ogledala da je to ustvari upravo ono što i Predsjednik i Vlada žele, jer se neće slušati o gospodarstvu, cijenama, radničkim pravima, o stanju nacije, nego ćemo slušati je li Predsjednik ili Premijer bedak ili debil.
U razdoblju poslije Domovinskog rata nijedna crvena vlada nije sufinancirala ni s lipom bilo koji projekt u Međimurju, niti zdravstvo, niti turizam niti infrastrukturu čime se Župan diči kao „međimurskom politikom“, a crveni političari su dolazili u Međimurju samo kada su trebali potporu i naravno dobili su je, jer treba mrziti HDZ, tak su rekli gospon Župan.
Međimurci su počeli patiti od amnezije i zaboravljaju da Međimurje Županiju ima zahvaljujući HDZ-u, jer pri raspravi o regionalnoj podjeli Hrvatske Međimurje je trebalo biti dio Varaždinske županije. Po prvoj podjeli Hrvatske na županije, gradove i općina Međimurje je imalo jedan Grad (Čakovec) i 16 Općina, a po zagovoru međimurskog HDZ-a u slijedećoj podjeli Međimurka županija ima 3 grada i 22 općine. Autocestu, širokopojasni Internet, plinofikaciju itd. je napravio ili osigurao sredstva HDZ, pa naravno treba ga mrziti.
Kada se crvene političke opcije doživjele potpunu marginalizaciji na izborima pojavili su se famozni „nezavisni kandidati“ i „nezavisne liste“, na krilima čega su se crvene opcije kao feniksi ustale uz pepela i na iznenađenje svih zavladale političkom scenom, da bi se u daljnjoj transformaciji pretvarale u stanke „ljevice“ i uspjele zacrveniti Hrvatsku, prvo na zapadu koji nije osjetio srpsko-četničko divljanje po Hrvatskoj, a vremenom se crvena boja razlila Hrvatskom.
Sve se više širi krilatica „tko nas bre zavadi“ i žali što se više ne mora plaćati porez na zemlju, nego se dobije poticaj, što se ne mora plaćati djeci doručak u školi i prijevoz do škole, što se umirovljenici voze besplatno vlakom, žali se što su u svakom dvorištu 2 – 3 automobila i to ne bilo koje klase, žali se što svaka obitelj ide ljeti na more, što preko pola obitelji ide zimi na skijanje. Da, stvarno tebe mrziti HDZ što nam je stvorio državu i to sve omogućio. HDZ je ulagao najviše sredstava upravo u te krajeve gdje je izgubio vlast ne bi li glasači progledali, ali domicilni „nezavisni“ političari su ta sredstva vrlo zločesto i uspješno preusmjeriti na aktivnosti da se neslaganje se HDZ-ovom politikom pretvori u mržnju.
Rezultat takvog stanja je uspjeh Predsjednika i Predsjedničkog kandidata da uvede dinastiju Milanović na Pantovčak, za što može zahvaliti HDZ-u.
Crveni su, vidjeli smo u prvom krugu prikazivali preko svih medija da je kampanje borba između Milanovića i Plenkovića ? Slično se nastavlja i u kampanji za drugi krug. Ljudi u prvom krugu nisu glasali za kandidata, za čovjeka što nam vrlo demokratski omogućava Zakon, već su očigledno glasali za stranku tj. protiv stranke.
To je očigledno iz jednostavne činjenice da je u prvom krugu skoro prošao Milanović koji nije ponudio nikakav program biračima.
Sada galami preko medija, da ne može ponudi program, jer predsjednik i nema nekih ovlasti, ali grčevito želi sačuvati vlast nad vojskom? Onom tipu u ogledalu je to malo čudno. Jedini program koji drug Milanović sa svojim mrziteljima ima, je „pljuvati ću po Plenkoviću“. U ovoj kampanji imena predsjednika stranaka se nisu trebala ni spominjati. Nažalost ta kampanja posebno u Međimurju je ono što ljudi žele (sjetimo se Međimurskog jala) i složio sam se s tipom u ogledalu, Milanović u drugom krugu u Međimurju prolazi sa preko 90% glasova.
Pa neka mu je sa srećom, tko smo ja i moj tip da sudimo o tome, pa će tako poslije 12. siječnja 2025. godine Dravom, Murom i Trnavom poteći med i mlijeko, trebamo samo pripremiti kante.
Stršljen