Konačno se i Međimurje spominje po svim državnim medijima i šire. Tim medijima nije bilo zanimljivo kako su Međimurci oduševljeno dočekivali voljenog Predsjednika i da je svu tu “obostranu“ ljubav ustvari širio aktualni Župan preko „vječno“ odanih podanika. Župan je čak na obilježavanju obljetnice oslobođenja Međimurja od Mađarske 1918. koje je upriličila Međimurska županija u siječnju ove godine, to pretvorio u predizborni skup tada kandidata, sa da Predsjednika RH, gdje sa govornice zahvalio Predsjedniku što je čak 3 puta posjetio Međimurje i dao čvrsto obećanje da će mu to Međimurci za par dana vratiti glasovima.
Već duže je bio nezadovoljan Župan što će ostati bez uhljebilišta u Županijskoj bolnici Čakovec, kad se pročulo da država preuzima upravljanje bolnicom, pokretao niz akcija da to spriječi, jer Međimurci su sami sebi dostatni, pa je u tom kontekstu počeo spominjati „Međimurski narod“. To nekako jako vuče na ono „događanje naroda“, ali ne ponovilo se.
Međimurci ustvari ni ne znaju tko plaća djelatnike Čakovečke bolnice, pa je malo nejasno po kojoj to osnovi država mora plaćati zaposlenike, a Župan će kadrovirati?
Kažu Županija je puno uložila u bolnicu, nije sporno iako je glavna sredstva povukla iz EU fondova, ali to bi se trebalo shvatiti kao ulaganje u zdravlje Međimuraca, ako već govori o brizi za građane. Svi znamo da su sve Županijske bolnice u Hrvatskoj izgrađene uglavnom samodoprinosom građana, koji još uvijek na neki način plaćamo i tu nije ništa sporno, moramo se negdje liječiti. Je li primjereno da jedan Župan svojata bolnicu, zašto se nisu ostali Župani pobunili ?
To su nabacane crtice, dok se „car je gol“ pokazuje ovih dana. „Spontani“ prosvjed Međimurca pred bolnicom i na glavnom čakovečkom trgu zato što su neki zaposlenici dali otkaz? Ako čovjek nije zadovoljna radnim mjestom, uvjetima rada, plaćom itd. ima ustavno pravo da raskine Ugovor o radu tj. da da otkaz pod ugovorenim uvjetima. Zanimljivo je da recimo pred firmom „ČAKOM“ nema „spontanog prosvjeda“ iako je većima kvalificiranih vozača kamiona koji skupljanju otpad dala ostavku i otišla u Zapadnu Europu gdje su im plaće višestruko veće.
Sada Župan moli Ravnatelja Bolnice Čakovec da ne potpiše otkaze onima koji su dali otkaz, a s druge strane šalje „prosvjednike“ da traže smjenu Ravnatelja. Zar Ravnatelj ima pravo spriječiti nekoga da ode? To više, nekoga kome je važnija politika nego pacijenti? Jer nisu dali otkaz zbog malih plaća ili loših uvjeta rada, svima je jasno o čemu se radi.
Očigledno su se kriteriji ljudskosti i poštenja poremetili u Međimurju. Bilo je u Međimurju jako lijepo i razvojno kad je svatko radio svoj posao, ali kada su se pojačali osobni apetiti, posebno politički i počela se voditi briga u tuđem poslu, viriti u tuđe dvorište demokracija je u Međimurju pala na ispitu, ima li pravo na drugi rok?
Kada Županija ne želi surađivati s Vladom RH (nevažno koja je stranačka opcija na vlasti), može se očekivati samo ovo što se sada događa u Međimurju. Kada se malo zagrebe ispod površine, za sve ovo, nije kriva država, nije kriv Ravnatelj bolnice, nisu krivi upravitelji odjela, nisu krivi kirurzi, liječnici, medicinske sestre, tehničko osoblje, zna se tko je kriv, ali nažalost zna se i tko nosi teret ovakve samodostatnosti na svojim leđima. Zna se i tko je kriv što bolesnici masovno odlaze na liječenje u susjedne bolnice i u Zagreb, ali zna se i od kuda je krenula „Oluja sa sjevera“.
Stršljen