Međimurje je ponovno pokazalo kako se vodi moderna, napredna i europska županija. Dok se ostatak Hrvatske još uvijek bavi trivijalnostima poput demografije, branitelja, zdravstva ili, ne daj Bože, stvarnih ljudi, Međimurje je odlučilo hrabro zakoračiti u budućnost – i osnovati Koordinacijsku skupinu za zaštitu životinja.
Ne bilo kakvu skupinu. Ne onu “na papiru”. Ne, ovo je ozbiljno tijelo: sastanci, smjernice, planovi, udruge, protokoli, fotografije, objave, sve po PS-u. Ako si pas, mačka ili bilo što s četiri noge – u Međimurju si napokon dočekao svoje vrijeme. Ima tko misliti o tebi.
A ako si hrvatski branitelj?
Pa… i ti imaš noge. Dvije. To je već problem.
Jer za branitelje – nema koordinacije. Nema savjetodavnog tijela. Nema radne skupine. Nema strategije. Nema čak ni PR objave s dvije rečenice i jednom fotografijom župana kako ozbiljno klima glavom. Ništa. Praznina. Tišina. Cvrčci. I to ne oni zaštićeni.
Možda je to zato što se pretpostavlja da su branitelji već dovoljno “odrasli” da se sami snađu. Ili da su, eto, već jednom pokazali da mogu funkcionirati bez koordinacijskih skupina – pa što bi im sad odjednom trebala? Ako su mogli u rat bez protokola, valjda mogu i u mir bez savjetodavnog tijela.
Uostalom, životinje su osjetljive. Treba im briga. Treba im sustav. Treba im županijski zagrljaj. Branitelji? Oni su valjda otporni. Samonikli. Kao korov. Ne treba im ništa osim povremene spomen-ploče i pokoje svečane sjednice.
I tako, dok se u Međimurju brižno planira kako pomoći napuštenim psima, nitko se ne pita tko će pomoći napuštenim ljudima. Dok se izrađuju smjernice za zaštitu životinja, nitko ne izrađuje smjernice za zaštitu dostojanstva onih koji su stvarno branili državu. Dok se koordinira skrb o mačkama, nitko ne koordinira skrb o braniteljima.
Možda je rješenje jednostavno:
Branitelji bi se trebali preregistrirati u – životinje.
Nešto jednostavno, ništa pretjerano: “Udruga hrvatskih branitelja – kategorija kućni ljubimci”.
Odjednom bi se našla radna skupina.
Odjednom bi se našao prostor.
Odjednom bi se našao interes.
Možda čak i fotografija na webu.
Jer u Međimurju, čini se, najvažnije je pitanje:
Tko je ovdje čovjek – a tko ima koordinacijsku skupinu?
Stršljen