Da bi razumijeli o čemu govori gospodin Josip Horvat bilo bi dobro da pročitate tekst na ovoj poveznici: https://muralist.hr/gospodarstvo/medimurje-je-prva-regija-u-hrvatskoj-s-prestiznom-nagradom-green-destination/
Turistička zajednica Međimurske županije Čakovec, 13.03.2023.
n/p direktora g. Grule,
Bana Josipa Jelačića 22E
40 000 Čakovec
Josip Horvat
Predmet: Neka moja razmišljanja vezana za 2.000,00 € (15.069,00 kn) članarine, od strane Turističke zajednice Međimurske županije!
Poštovani g. Grula,
zahvaljujem Vam se na vrlo opsežnom odgovoru te mi je drago, što ste i Vi postali svjesni na dugogodišnje probleme na koje sam između ostalih i Vas upozoravao.
Međutim, s obzirom da nitko nije potpisao taj Vaš tekst, iskreno se nadam da taj tekst nije sastavio ChatGPT!
No, krenimo redom:
Kako se u samom tome tekstu navodi da i destinacije koje imaju platinasti certifikat, imaju slične okolišne probleme!
Možete li mi Vi nabrojiti barem tri takve platinaste destinacije, ne više.
Čemu onda služi ta markica na komadu papira, odnosno taj certifikat?
Dalje, u tome tekstu navedeno je da taj certifikat nije moguće kupiti/platiti!
Neznam da li ste možda čuli za onu poznatu Njemačku uzrečicu koju i mi ponekad koristimo a glasi: Trik Einundzwanzig.
S obzirom da je taj današnji Green Destinations (GD) međunarodna zaklada ili neprofitna organizacija (ranije sa je zvao Global Green Destinations GGD, osnovan 2014.), koji je između ostalog jednostavno samo iskoristio taj dobro uhodani trik Einundzwanzig.
GD uveo je bezbroj raznih zelenih kategorija koje je dobro marketinški upakirao te ih u obliku obavezne dvogodišnje članarine za izdavanje svojih certifikata (brončani, srebreni, zlatni i platinasti) svima koji to žele, dobro naplaćuje.
Najbitniji detalj na samom tom certifikatu je vidljiv njegov rok trajanja od dvije godine.
Tako dugo dok netko redovito plaća “takozvanu članarinu“, pa tako postepeno iz bronce, srebra, zlata, napreduje do konačno platine. Vrlo lukrativno! Tko bi na prvu pomislio da se tu zapravo radi o pravom financijskom inženjeringu!
Ako matematika ne laže, a ne laže, to znači da je na današnjoj razini od izdanih “TOP 200“ takvih destinacija, za samo dvije godine, od naplačenih članarina taj One line GD uprihodovao je 400.000,00 € (3.013.800,00 kn) sa tendencijom rasta prihoda. 1 euro = 7,53450 kuna.
Turistička zajednica Međimurske županije, jednostavno je u iznosu od 2.000,00 € (15.069,00 kn), koliko je morala uplatiti u obliku te članarine, kupila samo markicu od GD. U ovom slučaju razine srebra (SILVER). Gospodine Grula, to vam je taj trik Einundzwanzig?
Evo kako ste sada i sami mogli gore pročitati, ne bih se s Vama složio da se taj komad papira u obliku certifikata od strane GD ne može kupiti/platiti.
Naprotiv, svaki njegov novi vlasnik mora ga kupiti.
Upravo ga je Turistička zajednica Međimurske županije, na čelu sa Vama preko te obavezne članarine, na taj način morala platiti.
Nisam siguran da je predsjednik GD g. Albert Salman, sa svojom ekipom došao ili da će doći u Međimurje te da će on nama nesposobnima napraviti red za tih 2.000,00 € (15.069,00 kn).
Ali nije samo tih 2.000,00 € (15.069,00 kn), do sada utrošeno u promociju samog GD.
Moram još napomenuti da je za izradu integriranog koncepta pripreme i certificiranja „Green Destinations“, prema nekim javno dostupnim informacijama izdvojeno 200. 000,00 kn ili ti danas 26.544,56 €. Dok je 228,000,00 kn ili 30.260,40 € izdvojeno za unaprjeđenje destinacijskog informacijskog sustava Međimurja. Tu nisu pribrojeni i razni drugi trškovi koji su direktno povezani sa tim GD.
Uspoređivati od Vaše osobne strane ISO certifikate sa GD certifikatom, nemojte se ljutiti, ali tu Vas ne doživljavam baš za ozbiljno.
Između ostalog ISO certifikati se ne dodjeljuju u bronci, srebru, zlatu i platini.
Vrlo sličan model na principu copy-paste dodjeljivanja od strane raznih drugih neprofitnih organizacija te drugih One line čimbenika, raznih srebrenih, zlatnih i platinastih certifikata te diploma “vrhunskim“ gospodarstvenicima (kupnja samom sebi), godinama cirkulira diljem Lijepe naše!
Brojne takve prvenstveno oramljene zlatne diplome vise po raznim direktorskim uredima. Što Vi mislite, koji je zapravo smisao takvim diplomama i certifikatima?
Naša Javna ustanova za zaštitu prirode-Međimurska priroda, također je od nedavno uvela model dodjelivanja sličnih diploma, po nekadašnjem modelu ZEO Nobilisa.
Početkom srpnja 2022. godine, javnosti ste službeno između ostalog predstavili, da će Međimurje biti prvo u Republici Hrvatskoj koje će dobiti ovakvu GD svjetski priznatu markicu za održivi turizam!
Nažalost to Vam je bila neistinita vijest (Fake news)! Pa što onda, nikoga za to nije briga?
Samo da napomenem da su u Republici Hrvatskoj takav isti certifikat od GD već kupili:
- godine, Klaster Lika s temom “Lokalni proizvodi u funkciji razvoja održive destinacije.
- godine, Istra s temom “Palud – Zaštita biološke raznolikosti u močvarnim područjima manjeg obima” u kategoriji “Priroda i ekoturizam.
- 2 godine, isti takav kao i Vaš certifikat (SILVER), dobio je Grad Mali Lošinj za kategoriju kultura i zajednica “Loger Nerezinac“.
Neznam kako je to Međimurje postiglo najviše ocjene u segmentima destinacijskog menadžmenta, njegovanja kulture i tradicije, društvenog well-beinga te održavanja prirode i pejzaža.
Na koji mi to način održavamo tu našu prirodu i te naše pejzaže, kad je sve puno toliko ilegalnih odlagališta otpada!
Vi sami navodite da će nam ta markica GD donjet veću vidljivost i prepoznatljivost na veoma zahtjevnom tržištu Zelenog turizma, za samo tih 2.000,00 € (15.069,00 kn)?
Zar Vi stvarno mislite da će nam netko preko One line riješiti naše nagomilane ilegalne deponije otpada. Nije li nam prvo važno da, ako želimo promovirati taj Zeleni turizam, da u tome zelenilu bude i donekle zeleno, a ne da je svakim danom to zeleno sve više zagađeno našim vlastitim odbačenim otpadom!
Da li Vi kao direktor Turističke zajednice Međimurske županije kao aktivni dionik u promicanju kulture i prirode, stvarno mislite da će nam taj komad papira, odnosno certifikat, očistiti taj naš otpad diljem naše prirode i okoliša. To mi od Vas zvući pomalo naivno?
Da ste kojim slučajem tih 2.000,00 € (15.069,00 kn) + onih 56,804,96 € (427.996,97 kn) što ukupno iznosi 58.804,96 € (443.065,97 kn), pametnije utrošili.
Na primjer da ste pokazali dobru volju za zbrinjavanje tih ilegalnih odlagališta diljem Međimurske županije, u suradnji sa našim komunalnim poduzećima, Čakomom, Pre-komom, Murs-ekomom ili Ned-komom. Međimurje bi bilo čisto kao apoteka.
Osobno smatram da bi na taj način bilo puno više koristi za sve nas same i generacije koje dolaze poslije nas.
Eto ta moja sasvim besplatna ideja sa Čakomom i ostalim našim komunalcima, može Vam i danas vrlo lako i svrsno poslužiti za novi početak, da se konačno i Turistička zajednica Međimurske županije možete aktivno uključiti u koštac, da svima nama bude malo više zeleno.
Za to Vam je potrebno samo malo dobre volje, jer kako vidim eure imate i za razne kupljene certifikate, a ilegalnog otpada u našem okolišu i u prirodi ima na pretek.
Čišće Međimurje vrijedi puno više, nego bilo kakav komad isprintanog papira.
To bi moglo biti Vaše pravo zlato, a ne novi GD certifikat GOLD oznake kojem se Vi tako radujete. Naravno uz malu napomenu, da ga prvo morate ponovno platiti.
Stoga smatram da je sveukupno onih 58.804,96 € (443.065,97 kn), a ako ne i puno više, baćeno u vjetar, odnosno sa time novcem Vi zapravo direktno financirate i brendirate GD, a ne Turističku zajednicu Međimurske županije.
Budući turisti koji će željeti posjetiti Međimurje, ako se za to odluće, sigurno im ta markica od GD baš i ništa previše neće značiti s obzirom na neprirodno stanje u prirodi koje će tamo zateći. Što ste u tome Vašem tekstu i potvrdili.
Koliko je stotina dobro posječenih Zelenih turističkih destinacija unutar EU-e koje imaju minimum barem deset puta više što za ponuditi nego mi u Međimurju, a nemaju brončanu, srebrenu, zlatnu ili platinastu markicu od GD! Za početak bi Vam preporučio da prvo o svome trošku posjetite otok Mainau na Bodenskom jezeru.
Da je kojim slučajem Međimurje turistički kapacitirano na razini brenda jednih Plitvičkih jezera, onda bi taj naš Međimurski turizam imao neki smisao. Sve ispod toga praktično je na neki način samo životarenje. Sama Plitvička jezera nemaju taj GD certifikat. Realno sagledajući današnju stvarnost, Međimurje je poznato po poljoprivredi, građevinarstvu, metaloprerađivačkoj te obučarskoj industriji. Daleko smo mi do prave turističke destinacije, pogotovo da bi nam tako bila potrebna ta markica od GD. Ali na Vašu sreću ona je sada u Međimurju.
Nemojte zaboraviti još jednom proučiti ona moja proslijeđena četiri linka, jer uz sam bok vaših “vrlo prometnih“ bicklističkih staza, već duže vrijeme nalaze se ilegalna odlagališta otpada.
Prošlo je eto deset godina od kako sam prvi Međimurskoj javnosti predstavio pet kategorija posebnih državnih dužnosnika (čuvari plaće, kočničari, prodavači magle, talioničari snijega, i zaslužnici) puno prije nego li se je za njih počeo koristiti novi hrvatski naziv uhljeb.
Osobno Vi gospodine Grula, potaknuli ste me na daljnja razmišljanja te sam osmislio novu hrvatsku riječ ”potkovar“. Potkovari, ta kategorija namještenika trenutno su vrlo traženi na našem tržištu rada! Definicija potkovara, ostaje još neko vrijme moja mala tajna. No, na Vaš službeni upit vrlo rado ću Vam je pojasniti.
Što reči za kraj: Vi ste očito jako ponosni, jer eto oni imaju 58.804,96 € (443.065,97 kn), a Vi konačno imate srebreni certifikat od tog GD, u obliku isprintanog komada papira koji će sa rokom trajanja do 01.03.2025. godine, uramljen visjeti na zidu u Međimurskoj palači turizma u Čakovcu. Budite uvjereni, ništa nam neće taj GD u Međimurju napraviti, ako se mi sami ne primimo tog ružnog posla!
S poštovanjem,