Dva naša članka objavljena u subotu 04. kolovoza i u nedjelju 05. kolovoza izazvali su burne rasprave i dobili mnoštvo komentara koje možete pročitati na našoj Facebook stranici ispod svakog od njih. U prvom smo objavili Facebook status gospodina Ervina Vičevića, inače načelnika Općine Selnica i županijskog vijećnika, a u drugom govor gradonačelnika Grada Mursko Središće Dražena Srpaka koji je održao na Svetoj misi za Domovinu u središćanskoj crkvi. Nije to bio ni njegov prvi govor koji smo objavili, a neće biti ni posljednji, no ovaj je zbog izrečenog u njemu dobio posebne konotacije. No idemo redom.
Prvo moramo konstatirati da ni u kom slučaju ne želimo biti „odvjetnici“ Vičevića i Srpaka jer su to njihovi birači koji su ih na položaje koje zauzimaju postavili gotovo dvotrećinskom većinom, što svakako nešto govori o njihovom radu u svojim sredinama.
Drugo, proslavu Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja na nivou Međimurja organizirala je Međimurska županija koja je odredila i neki „dnevni red“ u kojemu bi prva točka mogla biti Sveta misa za Domovinu, druga točka kolona sjećanja i treća točka polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod Zida boli u Čakovcu.
Na tu proslavu pozvano je valjda stotinu, što županijskih vijećnika, gradonačelnika, načelnika općina, direktora javnih poduzeća, ravnatelja osnovnih škola i drugih gostiju, a sve njih na prvoj točki dnevnog reda prebrojio je Ervin Vičević i primijetio da nitko od njih nije prisutan. Gradonačelnika Dražena Srpaka, vjerujemo, nenamjerno je izostavio, jer je on uz njega bio jedini predstavnik svih gore navedenih funkcija. Vičević je o tome objavio status na svojem Facebook profilu kojeg je u cijelosti prvi prenio Muralist, a nekoliko sati poslije i neki drugi portali. Zbog pitanja gdje su bila pozvana gospoda i zašto se nisu odazvala, skoro pa je proglašen vjerskim zatucalom, jer zašto bi u crkvi trebali biti i nevjernici koji obavljaju neke dužnosti i od države vuku mjesečnu plaću za koju prosječni Međimurec mora „hrmbati“ tri mjeseca u Austriji ili Njemačkoj. Ovo se ponajprije odnosi na direktore javnih poduzeća, da ne bi ispalo da tamo neki načelnik male općine ima neku enormnu plaću.
I takvim dužnosnicima koji nisu vjernici, kako je primijetio Dražen Srpak, ipak je bilo mjesto na Svetoj misi za Domovinu, ako ni zbog čega drugog, onda zbog poštovanja prema vjernicima i Domovini u čiju čast je ona služena. Ako ni zbog tog razloga nisu htjeli prijeći crkveni prag, pa zatim ni hodati u koloni sjećanja, mogli su prisustvovati „trećoj točki“ koja je bila svjetovnog karaktera, a to je odavanje pijeteta polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pred Zidom boli. No i to je za njih bilo previše, a novci koje svaki mjesec uzimaju od države za koju su ti branitelji položili svoje živote, nikada im nisu preveliki.
Evo to je bila poanta Ervina Vičevića zbog koje bi ga valjda neki najradije istjerali iz Međimurja koje voli poput svog rodnog kraja i za koje čini ono što drugi „autentični“ nisu učinili zbog svoje nesposobnosti desetljećima. Takvih ima i danas, Ervin ih precizno prepoznaje i detektira i zbog toga slijedi lavina napada na njega.
U Murskom Središću situacija je bila potpuno drugačija. Na proslavi prepuna crkva, a kolona do spomenika poginulim braniteljima „Piramida“ možda i tri puta veća od one u Čakovcu. No tu se po nekima pojavio drugi problem, a to je govor gradonačelnika Dražena Srpaka koji je održao s govornice crkve te je odmah napadnut kako zloupotrebljava vjersku svečanost u političke svrhe. Održao je Srpak tijekom svojih mandata desetke govora u toj crkvi i ni jedan nije bio primijećen ni osuđivan osim ovog u kojem se „drznuo“ spomenuti jednu udrugu i mišljenje njenog predsjednika, na koje ovaj ima pravo, (da budemo točno određeni) no kao ipak javna osoba, mora stajati iza onoga što je rekao i napisao za hrvatske branitelje.
Govor Srpaka prenijeli smo u cijelosti, baš kao i Vičevićev status, te ste ga imali prilike pročitati. U njemu poziva na ljubav, jedinstvo i zajedništvo, na poštovanje Domovine, ali kritika upućena jednom društvu svrstala ga je rame uz rame Vičeviću.
Proslava najvećeg Hrvatskog praznika nije zaslužila sve ovo i samo govori koliko smo podijeljeni narod pa makar u omjeru 90:10!
(R. Tomanić, foto MŽ, GMS)