Iz kućnog pritvora na izbore
Pripreme za nadolazeće parlamentarne izbore zahuktale su se nevjerojatnom brzinom, bržom od one s kojom su nas zbog korone strpali u kućni pritvor. Političke stranke to su već izbacile iz svoje kolektivne memorije pa sada građane pripremaju za drugi, još ubojitiji virus od kojeg će za vrijeme njihove buduće vladavine sigurno umrijeti više ljudi (iz raznih razloga) nego od COVID-a 19.
Ovce će se redovito šišati
Tim političkim virusom nastoje zaraziti čim više potencijalnih birača, a u najvećoj su opasnosti oni za sada još neopredijeljeni. Pošto stranke imaju svoje stado, tj. ovce koje bez pogovora svake četiri godine pokorno izlaze na izbore i biraju svog čobana, na njih više ne obraćaju posebnu pažnju pa se svaka želi domoći birača iz suprotnog tabora ili uvjeriti čim više neopredijeljenih, da svoj glas daju upravo njima. Naravno, zauzvrat redovito će ih šišati sljedeće četiri godine.
Slavonski čobanac, a ne čoban
No ovaj ustaljeni monopol ili bolje reći duopol koji je postao standard hrvatske političke scene dobro je uzdrmao Slavonski čobanac kuhara Miroslava Škore. Sastojci koje je ubacio u ovaj poznati kulinarski specijalitet garantiraju mu jedno od prva tri mjesta na natjecanju zvanom „Male tajne velikih majstora kuhinje“. Upravo zbog toga dvije najveće hrvatske stranke prisiljene su mijenjati svoj jelovnik, a nije isključivo da ga usklade i jedu iz istog lonca. Situacija se sada potpuno promijenila pa su nazivi „desni“, „ lijevi“, „centar“ i sve inačice koje iz toga proizlaze postali bespredmetni. Važni će biti samo ljudi na listama, ljudi sa svojim imenom i prezimenom, ljudi kojima se, uvjetno rečeno, može vjerovati i koji nemaju mrlje na svojem dosadašnjem političkom djelovanju.
Počeo lov na kapitalce
Svjesni ove činjenice najveće hrvatske stranke obustavile su lovostaj te počele lov na političke kapitalce, posebno one nezavisne. Ubacivanjem njihovog renomea u svoj meni, nastoje poboljšati krvnu sliku koja im nije najbolja te ih iskoristiti za pridobivanje što većeg broja birača. Pri tome im se obećava svašta, u stvari ispred njih se stavlja bjanko ček, iako im u pojedinim slučajevima podmeću noge i rade protivno svojim obećanjima, što se proteklih dana najbolje vidjelo u Međimurju. Ovdje će se sada najbolje pokazati i vidjeti karakter nezavisnih kandidata koji će postati saborski zastupnici s karakterom ili bez njega. Predsjednika s karakterom već imamo.
Svi smo mi Zoran Milanović
Kad smo već kod predsjednika RH, spomenimo da je on prvo izjavio da neće izaći na izbore, onda da će možda izaći, danas mu funkcija koju obnaša to ne dozvoljava, a sutra će novom izjavom potvrditi svoj karakter. Svoj neizlazak na izbore on objašnjava da bi to značilo da se mora politički opredijeliti, a on kao predsjednik republike to ne želi iako je od početka mandata i te kako opredijeljen. U njegovoj situaciji bi se tako mogli naći i svi birači. Na primjer radnik koji radi u tvrtki kojoj je vlasnik HDZ-ovac ili SDP-ovac ili pripadnik neke druge stranke samim izlaskom na izbore bio bi sumnjiv svojim gazdama. Novinari koji bi trebali biti nezavisni po pitanju politike (ha, ha, ha) također ne bi trebali glasovati jer to znači da su politički opredijeljeni iako znamo da ih je na te pozicije postavila upravo politika. Sumnjivi bi bili čak i liječnici ako im je pacijent iz druge stranke, pa čak i vatrogasci „ako gori kuća političkog protivnika.“ Ostale profesije i zanimanja nema svrhe dalje nabrajati jer sumnjivih ima među svima njima. Dakle svi koji izađu na izbore prema teoriji „slučajnog“ predsjednika sumnjivi su i trebali bi biti predmet istrage USKOK-a.
Naravno da smo se na kraju malo našalili, no opet ako razmislite…
Zato dragi građani izađite na izbore i ne dozvolite da vam netko drugi kroji sudbinu koja je ionako već skrojena!
R. Tomanić
(foto: A. Jurak, ilustracija)