Intervju s predstavnikom Hrvata u Austriji u Savjetu Vlade RH Miroslavom Piplicom i humanitarcem koji uvijek pomaže potrebitima: “Republika Hrvatska može biti uspješna samo ako se ujedini Domovinska i iseljena Hrvatska!”
Miroslav Piplica rođeni je Imoćanin. U Austriji je od 1990. godine, oženjen i otac dvoje djece, kćerke i sina. Hrvatski je branitelj i prvak svijeta od 1998. do 2008. u Kickboxingu . Predsjednik Austrijsko-hrvatske zajednice za kulturu i šport bio je od 2006. do 6. mjeseca 2019. godine.
Od 08. do 10. studenoga u Varaždinu se održava sjednica Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Hrvatske. To nam je bio povod za razgovor s predstavnikom Hrvata u Austriji u Savjetu Vlade RH gospodinom Miroslavom Piplicom iz Beča. Piplici je to već drugi mandat u ovom savjetodavnom državnom tijelu.
Gospodine Piplica što očekujete od ovog sastanka Savjeta koji se održava u Varaždinu?
Uvijek se radujem susretima s Hrvatima iz cijeloga svijeta koji kao članovi Savjeta predstavljaju svoje ljude i izvještavaju o njihovim aktivnostima i problemima.
Ali na tim se sastancima ne može puno napraviti, tako moja očekivanja nisu velika. Premijer ili jedan ministar mogu jednom svojom rečenicom riješiti mnogo više nego svi mi zajedno na sastanku razgovarajući ova tri dana.
Iseljeni se Hrvati još uvijek ne shvaćaju ozbiljno, osim kada su izbori u pitanju i kada ih Domovina treba. Tada nas mnogi političari nazivaju „mostom“ koji povezuje svijet s Hrvatskom, jer to dobro zvuči. Istovremeno ne stvaraju uvjete da možemo ulagati u lijepu našu Domovinu, prije svega mislim na ulaganje u hrvatsko gospodarstvo. Naši ljudi imaju volju, želju i novac, ali to dolje nitko ne cijeni niti čuje. A kada pokušavamo sami nešto učiniti, nailazimo na prepreke. Tada trebaš imati vezu i poznanstva kako bi svoj vlastiti i u inozemstvu teško stečeni novac uspio kod kuće u nešto pametno uložiti.
Očito još mnogima nije jasno kako Hrvatska može biti uspješna samo ako se ujedine Domovinska i iseljena Hrvatska. To nam je po mom mišljenju jedini i zadnji spas, ako ne želimo da nam Hrvatsku preplave Kinezi, Sirijci, Indijci i drugi svjetski narodi! Hrvatskih je iseljenika, nažalost, svakim danom sve više. Ali to nisu više gastarbajteri iz 70-tih godina nego mladi obrazovani ljudi s modernim pogledima na svijet. Stoga sam mišljenja da bi se Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske trebao baviti više tim novim iseljenicima, a manje subvencioniranjem naših udruga koje trenutno djeluju u inozemstvu.
Iseljene Hrvate još se uvijek ne shvaća ozbiljno.
A što se tiče financijske potpore hrvatskim udrugama izvan RH od strane Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske smatram da im je „nepotrebno“ davati novac te da se moraju same snalaziti kao što je to slučaj s Austrijsko-hrvatskom zajednicom za kulturu i šport u Beču, na čijem sam čelu bio više od 13 godina. Ta je zajednica godinama organizirala brojna kulturno-zabavne i sportske priredbe i sami smo kao zajednica dolazili do novčanih sredstava koja su potrebana za njeno djelovanje.
Nije u šoldima sve! Dok nitko ništa nije davao mi sami smo se financirali. Tada je bilo veće zajedništvo nego što je sada i nismo se dijelili na Dalmatince, Hercegovce, Zagorce, Međimurce i Posavljake. Problemi i razdvajanja počeli su se događati otkako je Središnji državni ured počeo davati novac. Sada svatko sam piše plan i projekte, a oni vični i vještiji u pisanju projekata i planova najbolje prođu i ponekad neki od njih nepravedno i najviše dobiju. Prije je jedna udruga od tri člana dobila 20 ili 30 tisuća kuna, dok druga s 100 folkloraša i nogometnom momčadi ne dobije niti jednu kunu.
Što trenutno radite otkako ste polovicom ove godine nakon više od 13 godina predali kormilo Austrijsko-hrvatske zajednice za kulturu i šport u Beču novom predsjedniku gospodinu Mati Ružiću?
Ja i dalje imam pune ruke posla, obzirom da mi mnogi pišu i traže humanitarnu pomoć. Uvijek sam zajedno s mojim Hrvatima pomagao ljudima u domovini. Naravno da se ne mogu oglušiti na te molbe. Kako sam trenutno u Varaždinu na sjednici Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan Hrvatske, došao sam do Čakovca i Udruzi slijepih osoba poklonio komplet sportskih trenirki. Te trenirke su već davno bile zamoljene od strane člana Udruge slijepih, a koji je ujedno i član vaše HVIDR-e Jug. Miljenko Ivančok i ja nabavili smo trenirke za njihove potrebe odnosno za potrebe njihove ekipe za pikado. Trenirke su već prije nabavljene, a sad smo ih uručili udruzi u njihovim prostorijama. Prije dvije godine sam s vama predsjednikom udruge HVIDR-a Jug Čakovec predao invalidska kolica za vašeg člana udruge koji je bio bez noge, taj branitelj Josip Varga na žalost umro je u ožujku ove godine kako ste mi vi javili.
Mi trenutno nastojimo riješiti problem jednog našeg branitelja invalida iz Osijeka, koji nas je molio da mu pomognemo oko popravka baterije na struju za invalidska kolica, koji košta oko 3.500 kuna. Svakodnevno dobivamo razne molbe za pomoć, od onih za kupnju lijekova do pripomoći za plaćanje računa za struju, vodu i drva itd. Iz osobnog iskustva znam, da ako ja dam prvi novac,tad ću uspjeti sakupiti i od drugih 20 do 50 ljudi. Mi tako pomažemo naše ljude u Domovini.
Ja sam organizator mnogih humanitarnih akcija austrijskih Hrvata kako za Hrvatsku tako i za Bosnu i Hercegovinu.
Gospodine Piplica zahvaljujemo Vam se na razgovoru i želimo Vam mnogo uspjeha u daljnjem radu.
Razgovarao Pavo Jazvić
(foto: Pavo Jazvić, Miroslav Piplica, Zvonko Milas, fb)
Čakovec, 09.11.2019.
